Ovom krilaticom najbolje se može opisati situacija u kojoj se nalazi FK Loznica. Razapeti između činjenice da su rezultatski izgubili prvoligaški status i želje da taj status na bilo koji način zadrže, čelnici kluba pokušavaju da krenu sa procesom selektiranja ekipe za nastupajuću sezonu. U tom pogledu kontaktirani su pojedini igrači koji u protekloj sezoni nisu bili članovi Loznice a obavljeni su razgovori sa nekolicinom igrača iz prošlosezonskog sastava za koje rukovodstvo smatra da sa njima treba da se produže ugovori i za sezonu koja je pred njima. Međutim gde god zakucaju na vrata, nailaze na teško premostiv problem koji se ogleda u tome da kontaktirani igrači jednostavno ne žele da igraju Srpsku ligu. To se moglo i očekivati jer su prelasci igrača iz kluba u klub tek na početku a do početka letnjih priprema, kao i do starta novog Prvenstva ima dosta vremena, tako da svaki od igrača želi da se „udomi“ što bolje pri čemu igranje u srpskoj Ligi ne smatraju dobrom prilikom u odnosu na svoj (ne)realni kvalitet. Takvih razmišljanja i stavova biće sigurno još jako dugo jer kako je opšte poznato prvo se popunjavaju redovi superligaša, nakon njih redovi prvoligaša a na kraju, od onog šta ostane, popunjavaju se redovi srpskoligaša i nižih liga koji su prinuđeni da angažuju ne igrače koje bi hteli već one koje koji preostanu na fudbalskoj pijaci nakon što superligaški i prvoligaški klubovi pokupuju ono što njima treba
Prošlosezonska veoma loša selekcija ekipe dovela je do činjenice da su u sastavu lozničana gotovo 100% bili „stranci“ koji svojim (ne)kvalitetom nisu bili kadri da realizuju ambicije kluba. I ne samo to već su lošim partijama, uz još neke druge faktore, doveli do toga da je klub ispao iz Prve lige. Logično bi bilo da sa velikim brojem od njih klub ne produži saradnju za nastupajuću sezonu, ukoliko bi oni uopšte i hteli da nastave saradnju sa klubom ukoliko lozničani budu igrali Srpsku ligu. U takvoj situaciji klub je prinuđen da angažuje ne mali broj „stranaca“, što je učinjeno i predhodne sezone, jer je za adekvatnu trenažnu i takmičarsku aktivnost potrebno najmanje 22 igrača pri čemu je priliv igrača iz omladinske ekipe u seniorski sastav skoro nikakav.
Svakako ne treba smetnuti sa uma ni finansijski momenat. Poznato je da je klub u nekoliko proteklih godina napravio znatan gubitak u poslovanju koji je predhodno rukovodstvo svelo na razumnu meru. Međutim troškovi koje je klub imao da servisira ekipu koja je na kraju takmičenja ispala u Srpsku ligu, bili su preveliki i ne samo za klub tipa FK Loznice već bi bili isto toliko veliki i za neki drugi klub koji raspolaže sa većim budžetom. Dovoljno je samo podsetiti da je klub u protekloj sezoni plaćao 22 stana i ishranu za isti broj osoba, što je neverovatna stvar. U uslovima nedostatka finansijskih sredstava klub nije u mogućnosti da parirra drugim klubovima na tržištu slobodnih igrača.
I tako u krug… Vreme ide svojim tokom. Početak priprema se bliži. Dok drugi klubovi uveliko rade na selekciji igrača za narednu sezonu, lozničani sa velikom dozom nervoze očekuju (?????) razrešenje situacije oko takmičarskog statusa kluba za nastupajuću sezonu pa da krenu u proces selekcije ekipe za sezonu koja već kuca na vrata. Treba svakodnevno imati u vidu da se ne ponovi greška koju je predhodno rukovodstvo načinilo kada nije blagovremeno formiralo zadovoljavajuću selekciju igrača koja bi realizovala klupske ambicije u toj sezoni a što je u periodu koji je nakon toga sledio dovelo klub do ispadanja iz prvoligaškog društva. Jer kako kaže poslovica „pametan se uči na tuđim greškama“.