U životu pa tako i u sportu kao jednom njegovom deliću dešavaju se i porazi i pobede. Izgubiti meč od kvalitetnijeg rivala nije nikakav problem. Jednostavno nakon takvih mečeva pruži se ruka rivalu i kreće se sa još većim i jačim radom ne bi li u nekom od narednih mečeva situacija bila obratna. Sa druge strane poraz od manje kvalitetnije ekipe je nešto što ne bi trebalo nikako da se desi. Ali se dešava i dešavaće se. Takvi porazi su veoma bolni i pokazuju da ekipa koja je pretrpela poraz nije pružila svoj maksimum iz ovog ili onog razloga. Nekada takvi porazi skupo koštaju gubitnike a nekad mogu da posluže za veliki nauk da se tako nešto više ne ponovi, da se na vreme izvuku pouke i da se prođe sa dosta manjim posledicama.
Košarkaši Loznice su u 1. kolu Druge lige Srbije poraženi kao gosti od ekipe Dunava. Ne bi tu bilo ništa čudno da lozničani nisu po kvalitetu znatno iznad mlade ekipe iz Starih Banovaca. Kvalitetniji i na individulnom planu i znatno iskusniji što je kao rezultat trebalo da donese gostima sigurnu i ubedljivu pobedu na startu Lige. Ali to se nije desilo pa se postavlja logično pitanje „Šta je uzrok neočekivnog i iznenadnog poraza“ pogotovo ako se u obzir uzme i činjenica da su lozničani odigrali nekoliko odličnih kontrolnih utakmica tokom pripremnog perioda protiv ekipa iz viših rangova takmičenja i koje su po kvalitetu daleko daleko jače u odnosu na onaj kojim raspolaže ekipa Dunava. Gosti su igrali kompletni, svi su bili zdravi i bez povreda. Dakle postojali su svi uslovi za manje više laganu ubedljivu pobedu. Ali do nje nije došlo pa se postavlja logično pitanje zašto do toga nije došlo pa su lozničani na startu Lige ostali bez jednog boda (za poraz se dobija 1 bod) koji tamo negde na kraju Lige može da odluči o nečemu bitnom pa nije zgorega uvek ga imati na svom bodovnom kontu.
Subotnji rival je u Ligu ušao sa dosta mladim sastavom. Prvenstveno se radi o igrčima iz beogradskih ili okolnih klubova koji su došli u Dunav da peku zanat i skupljaju preko potrebno iskustvo. Za mlade ekipe se zna kako igraju. Bude tu dosta trčanja, agresivne igre i nadasve velike motivcije jer žele da se pokažu svojim „gazdama“ kako bi sebi obezbedili mesto u klubu iz kojeg su došli u sledećoj sezoni. Ukoliko rival prihvati njihov ritam igre, pogotovo ako rival ima u svom sastavu starijih igrača, kao što to Loznica ima onda tu salameta nema. Uslediće poraz umesto da je rival „spustio“ loptu na zemlju, igrao mudro i pametno koristeći neiskustvo rivala i izbegao trku na terenu i agresivnu odbranu protivnika i na taj način nametnuo ritam koji njemu odgovara da bi na kraju meča ostvario manje više ubedljivu pobedu umesto bolnog poraza.
Svako svoje Zašto u životu ima i svoje Zato. Očigledno je da su lozničani podcenili rivala pogotovo posle startnih 9:0 i prednosti koju su ostvarili tokom prvog dela meča. U tim trenutcima mislili su da će lako izaći na kraj sa „klincima“ što se pokazalo jako pogubno jer su im ti „klinci“ na kraju meča došli glave. Pored ove činjenice na terenu se osetila drastična razlika u motivaciji dve ekipe. U prilog tome samo jedan podatak koji govori da je Dunav imao 21 ofanzivni skok za razliku od gostiju koji su zabeležili samo pet. Mašali su gosti zicere, odbrana im je bila bušna kao sir pa su momci iz Dunava bez problema dobijali duele jedan na jedan i postizali koševe sami ispod obruča jer nije bilo sastavljanja u odbrani gostiju. Najveći smrtni greh lozničana su bile izgubljene lopte od kojih su veoma često bile one koje su bačene direktno u ruke protivnika a nakon kojih su sledili laki koševi rivala. U igri lozničana nije bilo ni malo potrebne agresivnosti za razliku od rivala koji su kao osice napadali lozničane u napadu ne retko potpunim udvajanjem kao što je to bilo na Leliću. Moglo bi se još tog navesti kao razlog poraza ali u ovom momentu je najvažnije da košarkaši Loznice iz ovog zaista bolnog, ali verovatno jeftinog poraza, izvuku nauk za naredne mečeve jer do kraja lige ima još 29 kola. Loznica ima kvalitetan sastav i ne može se reći da su sastavi iz predhodne dve sezone bili kvalitetniji od aktuelnog. Sigurno se ne zaboravljjau velike pobede Loznice protiv favorizovanih ekipa poput Hercegovca, Mladosti i još koga koje su lozničani dobijali maltene sa samo pet igrača na terenu ali su u tim mečevima imali daleko, daleko, daleko bolji pristup i odnos prema meču i rivalu od samog početka pa do poslednje sekunde meča.
Ako ima nešto dobro u svemu ovome lošem (ako je to uopšte i moguće) jeste to što se poraz od slabijeg rivala desio na samom startu lige kada najmanje košta, naravno ukoliko se iz takvog poraza izvuku pouke i takvi mečevi više nikad se ne ponove. Ima dovoljno mečeva do kraja Lige da se nadoknadi ovaj poraz jer nedaj Bože poraz može da se desi u nekom jako bitnom trenutku kada bi imao nesagledive posledice po ekipu. Zato, momci neka svako za sebe izvuče pouke iz subotnjeg poraza a u razgovoru i radu sa trenerom konstatovati šta je sve bilo ekipno loše i učiniti sve da se takav bolni poraz više ne desi do kraja Lige. Svakako imate dovoljno kvaliteta, znanja i potrebnog iskustva da pobeđujete mnogo kvalitetnije rivale od Dunava (naravno ne podcenjujemo zasluženu pobedu Dunava). Potrebno je samo da na terenu iskažete vaše kvalitete, kako individualne tako i ekipne, ispoštujete svakog rivala i motivismo uđete u svaki meč. Rukovodstvo kluba ulaže velike napore da obezbedi sve potrebne uslove (pogotovo finansijske) da vi na terenu iskažete ono što zbog čega vas je klub angažovao u aktuelnoj sezoni.
Jedna bitka je izgubljena ali to ne znači da je izgubljen i rat. To samo od vas zavisi. Svi mi oko vas znamo da ste sposobni da izgurate i aktuelnu sezonu na način kako su okončane dve predhodne na zadovoljstvo navijača, kluba a naravno i vas samih.