Ako te dobro pohodi, nemoj se uzoholiti, ako te zlo pogodi, ne daj se slomiti!
Porazi kao i pobede su sastavni i neizbežni deo sporta. Jedan poraz ne znači da je sve izgubljeno. On je samo jedan od brojnih stepenika na putu do konačnog cilja. Na tom putu dešavaju se i padovi. Ali pad ne znači da se neće dospeti do cilja. Nakon svakog pada mora se ustati i nastaviti dalje putem koji vodi do uspeha. Iz poraza treba izvući pouke i treba ga shvatiti kao jednu opomenu da se ne ide pravim putem i da se to što ne štima mora popraviti i gledati da se ne ponovi.
Fudaleri Loznice su u 11. kolu Prve lige Srbije poraženi na Lagatoru od gostujućeg Tekstilca iako su 76 minuta apsolutno dominirali terenom. Deset minuta slabosti domaćina gosti su iskoristili da postignu tri gola i odu kući pevajući. Nakon poraza u svlačionici lozničana muk i ogromno razočarenje kao da su ovim porazom izgubili nešto izuzetno vredno što će ih sprečiti da ostvare svoje ciljeve u aktuelnoj sezoni. Dali su zeleno beli sve od sebe da zabeleže pobedu ali do primljenog gola nisu uspeli da iskoriste stvorene gol prilike a u sportu je nepisano pravilo da kad propustite svoje šanse onda sledi kazna u vidu poraza što se i dogodilo lozničanima n meču protiv Tekstilca. Ne treba imati kratko pamćenje i zaboraviti da je Loznica u predhodnom kolu na istovetan način savladala domaći Grafičar čiji su igrači promašili još veći broj zicera nego lozničani protiv Tekstilca pa ih je stigla kazna i Loznica je otišla kući pevajući sa tri bod u džepu. Takvih primera je bilo mnogo, ima ih i biće ih još.
Prema tome ovaj poraz treba shvatviti samo kao jednu izgubljenu bitku ali ne i ceo rat. Lozničani moraju shvatiti da ih poraz od Tekstilca ne može lišiti pokušaja da u narednom periodu ostvare svoj cilj jer do kraja Lige ima još iha haj da se igra (19 redovnih kola plus doigravanje) .Ima sasvim dovoljno vremena da se ne samo poslednji poraz nadoknadi več i oni koji će uslediti jer je to neminovnost. Ne smeju lozničani zaboraviti kroz kakva muke su prošli protekla dva meseca a ipak su uspeli već posle deset odigranih kola da se nađu n četvrtom mestu na tabeli što niko nije očekivao pa i najveći optimisti. Ekipa se sada ustalila i stabilizovala. Imala je vremena nekoliko kola da se uigra u novom sastavu koji je dopunjivan sve do kraja prelaznog roka. Te dve činjenice i veliki rad koji igrači zajedno sa strukom ulažu počinju da bivaju vidljivi o čemu govore i prvih 76 minuta meča protiv Tekstilca koji predstavljaju do sada najbolju igru zeleno belih.
Zato glavu gore momci. Izvucite pouke, kako svaki igrač pojedinačno tako i sa strukom kolektivne propuste i radite da ih ispravite i više nikad ne ponovite. Nastavite da vredno radite kao i do sada. Liga je tek počela. „Ćeraćemo se još“ – Matija Bećković
Ćeraćemo se još
Sve može biti
Sem da se nećemo ćerati
Ovo što smo se ćerali,
Samo je uvodno ćeranje,
Predgovor glavnom ćeranju
Sve ima svoj kraj
Sem ćeranja
Iz raja smo išćerani
Ali iz pakla nije niko
I niko se nije ćerao toliko
Da se nije mogao ćerati više
I koliko se god ćerao
Nije do kraja doćerao
Na mladima ćeranje ostaje
Ćeraćemo se još
Ali se više nećemo ćerati
Napamet i osumice
Brže — bolje i kako bilo
Tek onako od duga vremena
Na pola srca
Nadvoje
Natroje
Svako na svoju stranu
Ne znajući šta bi drugo
Pa ajde da se ćeramo
Nego ćemo se ćerati pametnije
ledene glave
Po planu ćeranja
Koji smisle najmudriji
Ćerolozi
Sa katedri za ćerologiju
Onaj ko hoće danas da se ćera
a ne prati razvoj i domete
ćeranja
Nema šta da traži
Na ćeralištima i ćerijadama*