Trener je, svidelo se to nekome ili ne. osoba oko koje se vrte svi klupski uspesi. I sa nešto lošijim sastavom dobar trener će postići dobar rezultat a onom koji je nekvalitetan džaba mu u sastavu odlični pojedinci. Uz stručnog trenera za uspeh potrebno je i da rukovodstvo povlači dobre poteze jer u suprotnom sve je otišlo u Honduras.
U protekle dve sezone (računajuci i aktuelnu) fudbalere Loznice predvodila su dva trenera. Nakon tandema Anđelković – Nešković koji je Loznicu ugrobario za sve pare i bio glavni krivac za ispadanje lozničana iz Prve lige Srbije, uz rukovodstvo koje ih je angažovalo i nije smenilo mnogo pre nego kad je to urađeno, na velika vrata i uz isto toliku pompu angažovan je iskusni Aleksandar Janjić koji je pokušao da spase Loznicu gubitka prvoligaškog statusa ali ništa nije mogao da učini po tom pitanju obzirom da je ekipu preuzeo tek nekoliko kola pre okončanja Lige.
Aleksandar Janjić je ušao u sezonu 2023/2024 godine nakon dramatičnog leta oko mogućeg ostanka Loznice u prvoligaškoj diviziji putem neke vrste wild cart. Nakon što su lozničani shvatili da su prevareni i da će se takmičiti u Srpskoj ligi Zapad ekipa koja je formirana u leto 2023 godine se raspala. Brže bolje, obzirom da je nova sezona već debelo kucala na vrata, oformljen je novi tim. Nakon okončanja priprema Janjić je izjavio da je zadovoljan odrađenim u pripremnom periodu i da je cilj kluba povratak u Prvu ligu. Međutim od najave nije bilo ništa. Već na samom startu, nakon šest odigranih kola, Loznica je zaostajala za liderom celih sedam bodova da bi ta razlika na polusezoni iznosila 12 bodova. Još od samog letnjeg pripremnog perioda, a kako je Liga odmicala sve više i više, bilo je jasno, bar onima koji su hteli to da vide, da je sastav Loznice jedna prosečna srpskoligaška ekipa i da od tog sastava plafon 2 – 3 igrača imaj adekvatan kvalitet da igraju u ekipi koja juri Prvu ligu. Prema tome očigledno da je greška napravljena u samoj početnoj selekciji ekipe a sve to pod geslom moranja ekspresnog povratka u Prvu ligu. Ono što je trebalo tada učiniti jeste da se napravi totalan rez i zaokret u svakom pogledu i krenuti ispravnim putem koji će u dogledno vremedoneti stabilan prvoligaški klub.
Nakon „mrcvarenja“ i katastrofalnih rezultata nekako je došlo je do smene trenera. Bila je to prilika da se barem u prolećnom delu Lige krene ispravnim putem kad to već nije učinjeno predhodnog leta. Trebalo je te zime napraviti neophodan rez. Taj rez, među ostalim je podrazumevao anagžovanje stručnjaka kome će se dati odrešene ruke u procesu formiranja sastava koji neče plesati samo jedno leto. Međutim svim ljubiteljima fudbala u Loznici bilo je jasno da će novi trener biti Duško Obadović za koga su mnogi tvrdili da ne poseduje takve reference što se na kraju i potvrdilo. Sa Obadovićem je ekipa okončala tu sezonu, neslavno na petom mestu i sa celih 28 bodova manjka u odnosu na Prvaka. Proteklog leta bila je poslednja šansa da se nešto učini po pitanju struke i selekcije igrača ali je to leto prohujalo sa vihorom jer od svega onoga šta je bilo potrebno da se uradi nije bilo ništa. Već na startu aktuelne sezone, već nakon samo pet kola Loznica je imala sedam bodova manje od lidera. Slika i prilika predhodne sezone. Isto se okončala jesenja polusezona sa manjkom od 10 bodova od ekipe FAP-a. Umesto da se barem protekle zime napravi rez koji je trebalo uraditi odmah po ispadanju iz Prve lige, opet se krenulo istim pogubnim sistemom kao u predhodnih godinu ipo dana. Rezultat takve politike i nestručnog rada aktuelnog proleća je doveo klub na dno dna jer od Loznice bodove nisu uzimali samo oni što su žurili na brzi voz. Ekipa se „mrcvarila “ još neko vreme i onda je napokon napokon došlo do promene trnera.
Očigledan je problem bio i još uvek jeste pogrešna filozofija vođenja kluba pogozovo po pitanju struke. Klub je samo menjao trenera ali pogrešan sistem razmišljanja je ostajao pa sa njime nisu mogli biti ni dobri rezultati. Još nakon ispadanja iz Prve lige trebalo je pre svega angažovati dobrog iskusnog trenera po čijim taktovima bi se formirala selekcija igrača kadra da u dogledno vreme vrati klub na prvoligašku scenu. Ovako sve je bilo kontra i uzalud su protraćene dve sezone a da od ekipe koja bi već bila poprilično spremna da se u narednoj sezoni uhvati u koštac borbe za plasman u Prvu ligu, nema apsolutno ništa. Aktuelni igrači, čast dvojici -trojici su prosečni srpskoligaški igrači i u tom rangu će igrati celog života. Takvi igrači nisu potrebni Loznici ukoliko želi da jednoga dana bude stabilan prvoligaški klub. A o tome koliko koštaju ti „levi“ igrači posebna je priča ali o tome u nekom sledećem tekstu. Što se tiče struke, sport je surov, ili jesi ili nisi. Kod angažovanja trenera moraju se isključiti sve familijarne, kumovske i bratske veze a jedino merilo moraju biti rezultati trenera koji se želi angažovati i ništa drugo. Prema tome nema milosti jer u suprotnom kako je činjeno u poslednje dve sezone, neće biti ni rezultata.
Prema tome. Loznicu očekuje još jedna neuspešna sezona a na leto opet dolazi priča „Jovo nanovo“ koja je bila aktuelna i predhodne dve sezone. Reorganizacija takmičenja kakva je zamišljenja nimalo ne odgovara lozničanima. U narednoj sezoni čak i ako okonča na Prvom mestu u Ligi moraće da prođe baraž sa prvacima ostale tri Srpske lige da bi se dokopala Prve lige. Dakle pred klubom zadatak duplo veći od onog koji je bio u predhodne dve sezone. Ako sve ostane kako jeste i kako je bilo protekle dve neuspešne sezone na Lagatoru će se i u sezoni 2026/2027 igrati srpskoligaški fudbal.