Biti kadetski prvak Evrope u košarci nije nimalo lako. Veliki broj klinaca kada udju u svet košarke imaju želju da jednoga dana stoje na najvišem postolju dok slušaju taktove najlepše himne na svetu „Bože pravde“. Dosegnuti tako nešto podrazumeva puno rada, odricanja i još koje čega. Samo onaj koji je spreman na sve to jednoga dana dosanjaće svoje dečačke snove.
Jedan od njih je Marko Veselinović, rođen 2009 godine u Loznici, koji je na nedavno okončanom Prvenstvu Evope za kadete okačio oko svog vrata najsjajnije, zlatno odličje.
Zanimljiv podatak je da Marko nije ni trebao da bude košarkaš.
“ U najmlađem uzrastu igrao sam šah i bio Prvak Srbije za uzrast od osam godina. Iako mi je šah išao „od ruke“ kada sam imao deset godina počeo sam da treniram košarku. Svidela mi se a video sam da mi može dobro ići. Počeo sam u KK Loznici u kojoj sam trenirao nekih 4-5 godina a zatim sam prešao u Crvenu Zvezdu. Ukazala mi se prilika da odem na probu, prošao sam i pošto sam vatreni „delija” nije bilo dileme gde ću nastaviti karijeru. U Zvezdi sam evo već treću sezonu a nedavno sam potpisao Ugovor do 18 godine sa crveno belima. Nastupam za kadetsku ekipu Zvezde i od ove sezone biću kapiten ekipe. U mlađim uzrastima išao sam na kontrolna okupljanja za perspektivne igrače i nastupao na nekim turnirima. Prvi reprezenttivni nastup bio je ovaj sa kadetima i osvojeno evropsko zlato“.
Put do zvezdanih visina nije lak mada se mnogima čini da to nije teško.
“ Ja sam tek na početku tog puta i mogu reći da je jako teško. Morate biti spremni da se odreknete veoma bitnih stvari u životu, poput porodice, drugova, izlazaka i još toga puno. Morao sam rano da se odvojim od porodice i to mi je u početku padalo jako teško. Sad sam već stekao dovoljno iskustva i rutine tako da mi je mnogo lakše. Košarka traži da joj se posvetite maksimlno i ne ostavlja vam puno slobodnog vremena koje koristim da se čujem sa mojima a najvećim delom da bi se što bolje odmorio obzirom da treniramo dva puta dnevno. Tu su i obaveze prema školi koja se ne sme zapostaviti. Idem u Beogradu u privatnu školu za fizioterapeuta i imam puno razumevanja od strane profesora“.
Svako ko zakorači u bilo koji sport ima svoje dečačke snove koji vremenom prerastaju u ambicije.
“ Moje ambicije su veoma jasne. Što se tiče klupskog nivoa želj mi je da sa Zvezdom osvojim Evroligu. Uz to svakako ide i želja za reprezentativnim dresom jer smatram da je najveća čast nastupati za svoju Zemlju“.
Šta je ono najvažnije da bi se od igranja basketa sa društvom dospelo do pobedničkog postolja na velikim takmičenjima ?
“ Pre svega zahteva posvećenost bez koje nema ništa u sportu a tako i u životu. Košarka vas traži celog, kompletnog i tu nema nimalo prostora za vrdanje. Uz nju treba ulagati puno rada. Talenat vas gura do nekog uzrasta a onda rad preuzima vodeću ulogu. Morate biti izuzetno disciplinovani u izvršenju svojih obaveza, svakodnevno raditi na sebi. Potrebno je da dosta pažnje posvetite odmoru kako bi što uspešnije izvršavali obaveze kako u sportu tako i u svakodnevnom životu. Neizostavan je i faktor sreće a ona se mora zaslužiti radom, disciplinom, zalaganjem a sa druge strane morate biti neiskvarena osoba, čista u duši. Neophodno je imati pravilnu ishranu jer svima je poznato koliko napora sport iziskuje“.
Bitan faktor u uspehu, pogotovo mladih talenata je podrška.
“ Svakako. Srećan sam jer imam veliku podršku roditelja, familije i drugova. Uz njihovu podršku mnogo lakše podnosim sve ono što mi se zbiva u sportu pa tako i u životu“
Kako biste u par reči opisli sebe ?
“ Uporan, veran, dosledan, veliki navijač Crvene Zvezde. Mislim da kod sebe ništa ne bih menjao, zadovoljan sam sa sobom ali to ne znači kraj rada na samom sebi u svakom pogledu“.
Kakav je osećaj biti na najvišem stepeniku na pobedničkog postolju ?
“ To se ne može opisati. U tim trenutcima emocije su vam izmešane. Tada još niste svesni uspeha koga vremenom postajete sve svesniji mada evo koliko je već dana prošlo od osvajanja Šampionske titule nisam još uvek do kraja svestan“.
Šta za vas znači postinuti uspeh i zlatna medalja ?
„Znači mnogo toga. Pre svega vam daje veliki podsticaj za dalji rad jer se ne smete zadovoljiti trenutno postignutim. Daje vam veliku motivaciju da radite još više i napornije, uliva potrebnu dozu samopouzdanja i čini me jako srećnim“.
Put do uspeh je jako težak i zahtevan. Na svakoj raskrsnici vrebaju izazovi i moraš biti Pravi da bi izabrao Pravi put. To je sposbnost ali i privilegija malog broja odabranih. Sigurni smo da je Marko jedan od njih i da će takav biti sve do osvajanjaazvezdnih visina na najvećim evropskim i svetskim takmičenjima.
Loznica je ponosna na tebe.
Puno zdrvalja ti Želimo i Srećno !!!