Zbog većeg obima tekst će biti objavljen u više nastavaka.
FK Loznica u svojoj povratničkoj prvoligaškoj sezoni sezoni postiže zapažene rezultate. Ekipa nakon 25 odigranih kola zauzima visoku četvrtu poziciju na tabeli prvoligaškog karavana sa velikim izgledima da se plasira u play off što bi bilo ostvarenje snova od pre nekoliko meseci i zacrtanog cilja kluba za aktuelnu sezonu koji je iskreno govoreći letos možda bio više želja nego sušta realnost obzirom na okolnosti u kojima se klub obreo predhodnog leta. Pored odličnih rezultata na terenu klub je za kratko vreme, u poslednjih sedam meseci izrastao u jedan stabilan klub u svakom pogledu. Verovatno je jedini klub u Srbiji a možda i izvan granica lepe zemlje Srbije koji igračima ugovorene obaveze isplaćuje bez dana zakašnjena što je za prilike u srpskom fudbalu za rubriku „verovali ili ne“. Loznica je klub koji ne samo da nikome ne duguje ništa u aktuelnoj sezoni već je uspela da likvidira veliki deo dugovanja kluba iz predhodnih sezona. Pored tog obavljena je totalna reorganizacija rada sa mlađim kategorijma, omasovljeno članstvo koje broji više stotina dece sa kojima vredno radi dvadesetak trenera. Osam selekcija mlađih kategorija kluba je u takmičarskom pogonu što iziskuje velika finansijska sredstva na koje odpada znatan deo klupskog budžeta ali je čelnicima kluba jasno da je perspektiva kluba u stvaranju igrača za seniorski pogon iz vlastitih mlađih kategorija pa imaju veliku želju ali i odgovornost da ne budu večito ekipa sastavljena samo od „stranaca“. U klubu nastoje da „kopiraju“ sve ono najbolje što čine evropski klubovi vezano za organizaciju utakmica počevši od gostoljubivog prijema i ispraćaja gostujuće ekipe i drugih gostiju, obezbeđivanju potrebnih uslova za rad medija koje prate utakmice zeleno belih, keteringa za vreme mečeva, poklona za najvernije navijače i još mnogo toga.
Ne tako davno, manje od godinu dana unazad, od svega predhodno nabrojanog nije bilo ničega. Klub je bio zarobljen kumovskim, rođačkim, prijateljskim relacijama a u takvim okolnostima nema efikasnog funkcionisanja ni svetle budućnosti kluba. Trošene su pare, klub se zaduživao a efekat svega bio je davljenje po srpskoligaškim džombama bez ikakve perspektive. Rešenja su se donosila ad hock, krpile se trenutno samo rupe što je ponekad moglo da donese kratkoročnu korist ali je sigurno dugoročni efekat bio velika nula pa čak i minus.
Preokret u radu i rezultatima rada nastao je kada se konačno klub ratosiljao navedenih faktora koji su ga držali okovanog u lancima, što je širom otvorilo oči i viziju jedne sasvim druge Loznice koja će biti ponos svim onima kojima je srce zeleno belo a i celokupnom srpskom fudbalu.
Ključnu ulogu u zaokretu za 36o stepeni imala su dvojica velikih zaljubljenika u zeleno beli klub čije su boje imali čast i privilegiju da brane na početku svojih sportskih karijera…