Kada su sudije Panić i Radulović u 20:42 časova u Bečeju dali znak da je utakmica 18., poslednjeg ligaškog, kola, Bečej 2003 – Loznica Grad 2018, završena, pobedom lozničana sa 4:2, velikom broju ljubitelja futsala je bilo jasno da će Loznica Grad 2018, nakon osvajanja prvog mesta i najboljeg startnog broja za play off, ne samo biti glavni favorit za osvajanje šampionske titule, već i njen osvajač.
Kako je to izvedeno praktično, na terenu, koji je jedino merilo uspeha i gde nema foliranja, ili jesi ili nisi, govori za portal loznicasport.rs, Borko Surudžić, trener Loznice Grad 2018, koji je, iako se priključio ekipi skoro pred sam play off, veštom dirigentskom palicom, u duhu najboljih dirigenata simfonijskog orkestra, plovio uzburkanim vodama play off-a i na kraju doveo svoj brod u luku zvanu Prvak Srbije za takmičarsku sezonu 2021/2022 godine:
“ Iako mnogima deluje da smo lagano došli do titule Prvaka Srbije i Pobednika kup takmičenja, svima nama koji smo bili na terenu i ljudima koji su bili blizu nas, sada na kraju balade je veoma jasno da to bio nibmalo lak put. Kada smo pobedom u Bečeju, u poslednjem kolu ligaškog dela takmičenja, osvojili prvo mesto i direktan plasman u polufinale, pred nama je bila dvonedeljna pauza do početka polufinalnog dela play off.a. Mnogi su smatrali da je to nepovoljna okolnost za moju ekipu jer će pune dve nedelje biti van takmičarskih utakmica, pa neće u punoj formi dočekati prvo kolo polufinalne serije. Mi smo tu pauzu iskoristili dvojako. Prvu nedelju za podizanje nivoa fizičke pripreme, pojačanjem intenziteta treninga, pri tome strogo vodeći računa da ne dođe do povređivanja igrača, kao i bruseći sportsku formu kroz treninge. Lično za mene koji sam preuzeo ekipu dva kola pred kraja ligaškog dela, obzirom da su ambicije kluba uključivale i trijumf u kup takmičenju., ove dve nedelje su mi dobro došle da upoznam igrače kao i oni mene i da steknem uvid u njihovu trenutnu formu. Mislim da smo to dobro uradili jer smo već od prve polufinalne utakmice pokazali gde nam je mesto. Osim Lige kao izdvojenu celinu poput ostrva u okeanu, igrali smo i Kup utakmice gde smo dogurali do finala, pa je i to takmičenje iziskivalo dodatni rad.
Posle plasmana u finale Kup-a Srbije, 7.maja je započela polufinalna serija play off-a. Za protivnika smo dobili ekipu Konjarnika, najneugodnijeg protivnika kojeg smo mogli dobiti. Konjarnik je ekipa koja nema veliki individualni kvalitet igrača ali to nadoknađuje jednim izuzetnim fanatizmom i borbenošću, ostavljanjem srca na terenu. Pored toga imaju fenomenalnu podršku svojih navijača gde god da igraju. Osim toga igraju sa dosta kontakata, često na ivici disciplinskih mera što nama baš i ne odgovara. Prvu utakmicu u Lagatoru rešili smo naizgled lakom i ubedljivom pobedom rezultatom 4:0. Međutim nije bilo ni malo lako pogotovo što se polufinale igra na dve dobijene utakmice pa tu nemate prostora za popravku eventualnog kiksa, što sa druge strane uslovljava psihološki pritisak imperativom pobede. Za utakmicu u Beogradu povukli smo dobar potez time da ne igraju Kocić i Rosić da bi „očistili žute kartone“ i budu na raspolaganju u daljem toku play off-a, što se pokazalo kao dobar potez. Tu utakmicu smo izgubili tek na penale, dok smo u trećoj utakmici nošeni pokličom naših navijača, koji su ponovo, kao u prvoj utakmici, ispunili Lagator, pobedili odlični Konjarnik rezultatom 3:1 i tako se plasirali u finalnu seriju.
U finalu nas je sačekao FON koji je uspeo da eliminiše Vranje u samo dve utakmice, što je predstavljalo veliko iznenađenje za sve a verovatno i za njih same jer pobediti Vranje na njihovom terenu rezultatom 5:0, bilo je van svakih očekivanja. Niko od nas nije priželjkivao ekipu FON-a u finalnoj seriji. Radi se o pravim sportistima najvećeg individualnog kvaliteta koji dugo igraju zajedno. Klub je jako dobro organizovan i sigurno su bili spremni jako dobro za naše utakmice iako su imali manji roster igrača od nas a i tu nesreću da im se dva bitna igrača povrede na utakmici u Vranju. Mi smo se pripremili dobro iako smo što zbog kup takmičenja, što zbog play off-a bili prinuđeni da igramo u ritmu subota-sreda-subota, što nije lako izdržati. Skor od 3:0 i gol razliku 12:2, ljudima koji nisu pratili utakmice, deluje kao lak zalogaj ali daleko od toga da je tako bilo . Pored dobrih igara imali smo malo i sreće ali ona prati hrabre i one koji je zasluže.
Kad sve sumiram na gomili mogu da kažem da je ostvaren cilj koje je rukovodstvo kluba zacrtalo. Postigli smo istorijski uspeh ne samo za klub već i za ceo loznički sport, koji mu je dobro došao. Klub je ostvario zacrtani cilj koji je formulisao pre početka ove sezone i veoma je lepo kada se ambicije kluba poklope sa zacrtanim i reaalizovanim ciljevima.
Posebno bi želeo da istaknem da i pored toga što imamo sijaset odličnih igrača visokog individualnog kvaliteta, da nijedan individualac nije doneo uspehe koje smo ostvarili već da je to zasluga celog kolektiva.
Zahvalio bi se rukovodstvu kluba koje je obezbedilo dobre uslove za rad i takmičenje kao i što su imali poverenja u mene s kada su me dovodili u klub. Zahvalio bi se gradu Loznici na svemu što su učinili da postignemo ove uspehe kao i vernim navijačima koji su bili uz nas i davali nam vetar u leđa. Svakako veliku zahvalnost dugujem i mojim igračima na svemu što su pružili i omogućili mi da osvojim prve Šampionske titule. Nadam se ne i poslednje sa takvim ljudskim veličinama kao što su oni“ – završava analizu play off-a, trener Borko Surudžić koji je u ove titule ugradio veliki deo sebe.
Kao autor ovog teksta želim da kažem da je gospodin Borko Surudžić uvek bio tu medije i na takav način pokazao da je pravi profesionalac, neko od koga mnogi trebaju da uče i nauče kako se jedna Javna ličnost ophodi prema istoj toj Javnosti. Borko hvala ti na tome.