Niz velikih bitaka u istoriji pokazao nam je da u njima nije bila presudna brojnost vojske već umeće njihovog vođe da iznenadnom i osmišljenom taktikom, baziranom na činjeničnom stanju na terenu, povede svoju vojsku, veoma često brojčanu manju, stazama uspeha do konačne pobede. Maestralnih vođa, takvog tipa, bivalo je na pretek. Od Hanibala, Atile, Cezara preko Napoleona pa sve do Vojvode Mišića i njegovih savremenika.
Da su taktika i umeće Vođe presudne u svakoj bitci pokazala je jučerašnja utakmica 29. kola Prve fudbalske lige Srbije u kojoj je FK Loznica, četrnaesto plasirana ekipa priredila ogromno iznenađenje, pobedivši na njihovom bunjištu favorizovanu ekipu Novog Sada 1921 koja je u aktuelnoj sezoni jedan od najozbiljnijih kandidata za Super ligu Srbije. Razlika u kvalitetu dva rivala neosporna je u korist novosađana o čemu svedoči bodovni saldo i plasman obeju ekipa na tabeli prvoligaške divizije. Pored razlike u kvalitetu na vagu „kanarinaca“ išao je ogroman imperativ lozničana da osvoje barem bod obzirom na situaciju u kojoj se nalaze, gotovo jednim korakom u nižem rangu takmičenja dok je domaćin pobedom protiv Mačve u predhodnom kolu obezbedio učešće u play off-u i zadržao dobru poziciju za jedno od prva četiri mesta koja omogućavaju borbu za ulazak u Super ligu.
Ali… Sve razlike su pale u vodu i ne samo to nego je tas na vagi pretegnuo u korist lozničana koji su utišali „kanarince“ i otišli kući pevajući sa tri ogromna boda u svojoj torbi.
Kako…Aleksandar Janjić, trener lozničana u potpunosti je uspeo da je nadmudri mlađeg kolegu Branka Žigića, što se moglo videti od samog starta utakmice. Pre svega, Loznica, koja je došla samo jednim ciljem, a to je osvajanje tri važna boda u borbi za opstanak, krenula je ofanzivno, totalno od očekivanja domaćina da će se zatvoriti i pokušati dobrom defanzivom da dođe do bar jednog boda. Drugo, gosti su igrali visok presing i na taj način sklonili loptu od svog kaznenog prostora, prebacujući težište utakmice na protivničku polovinu i sredinu terena a na šta kanarinci nisu imali odgovor. U prvih 20. minuta igralo se na sredini terena i činilo se kao i da i jedni i drugi čekaju grešku protivnika. U prvom poluvremenu su imalil samo po jedan udarac u okvir gola, što je svakako malo, pogotovo za domaćina. Do kraja prvog poluvremena nije bilo promene rezultata, a golmani nisu imali ni toliko posla.
Došlo je drugo poluvreme. Osokoljeni dobrom postavkom i igrom u prvom delu meča, lozničani su krenuli po ono zašto su i došli. Krenuli su konkretnije da ugrožavaju gol domaćina što je urodilo plodom golovima Komarčevića i Vićentijevića. Sa druge strane, zatvorili su sve prilaze golu Vukašinovića tako da domaćin u drugom delu meča nije uspeo da ozbiljnije ugrozi gol Vukašinovića. Dobra taktika Aleksandra Janjića dovela je domaće igrače do toga da su bili bezidejni, igrali bezvoljno jer su prosto rečeno bili nemoćni. Uz odličnu taktiku i veliku motivaciju i borbenost pulena Aleksandra Janjića pobeda nije mogla da izostane.
Što bi se reklo. Ima tu nešto (podosta) i do trenera.
Ovaj veliki uspeh koji je lozničane znatno približio bezbednoj zoni, ne sme da opije manje više mlade igrače zeleno belih. Dobijena je jedna bitka ali do pobede u Ratu ima još mnogo bitaka (8). Sigurno je da će strateg znanja i iskustva Aleksandra Janjića, dobro znati kako da svoje momke, posle ovakog i daj Bože svakog sledećeg uzleta, drži čvrsto na zemlji jer su jučerašnjom partijom pokazali kojim putem treba ići do konačnog cila – opstanka u prvoligaškom društvu.