Prva futsal liga Srbije ušla je u svoj najzanimljiviji i najuzdubljiviji deo. Utakmicama prvog kola polufinalne serije otpočela je borba za veliko finale koje će iznedriti novog (starog) prvaka Srbije. Protekle srede na programu su bile utakmice prvog kola u kojima su megdan podelili Loznica Grad 2018 i Vranje te Beogradski FON i Ekonomac. Viđene su dinamične utakmice na kojima je postignuto ukupno12 golova tako da su gledaoci bilo oni koji su u Lagator i Šumice došli da direktno bodre svoje ljubimce, bilo oni koji su zbivanja na parketu lozničke i beogardske dvorane pratili putem prenosa uživo, mogli da uživaju u efektnim golovima igrača četiri najbolja futsal kluba u Srbiji.
Mora se istaći da su na startu play off-a najveće razočarenje ljubitelji futsala kojih je na obe utakmice bilo jedva po oko 150, od kojih je na utakmici u Šumicama najveći deo bio iz Kragujevca. Sport, kao vid društvenog života jedne zajednice upravo postoji zbog gledaoca. Ukoliko njih nema postavlja se pitanje svrsishodnosti takmičenja jer ovako izgleda da takmičenje postoji samo zbog igrača, trenera, rukovodstva kluba i uz njih veoma malog broja ljubitelja ove igre koja u Srbiji, pošteno govoreći i nema nekakav zavidni status i u odnosu na ostale kolektivne sportove nalazi se daleko na margini sportskih zbivanja ,što je i jednim delom i uzrok slabog interesovanja ljubitelja sporta. Svakako da razloga ima još. Pre svega se postavlja pitanje šta su klubovi učinili da privuku gledaoce. Nije dovoljno reći „evo igramo“ pa da gledaoci pohrle u dvorane. To mogu da čine „veliki klubovi“ poput Barcelone, Reala…. Pogotovo u današnje vreme kada ljudima i nije nešto puno stalo do sporta pa je potrebno uraditi neke stvari ne bi li se oni pojavili u sportskim halama. Jednostavno, kao i u svim uslužnim delatnostima, mora se ići ka kupcima (gledaocima) a ne sedeti skrštenih ruku i jadikovati gde su navijači. Rukovodstva svakog kluba treba da stave prst na čelo i upitaju se šta su oni učinili da hale budu punije. Vrlo lako će doći do odgovora da nisu ništa učinili pa onda nije jasno na osnovu kojih parametara očekuju veću gledanost na svojim utakmicama. Ako u polufinalnim utakmicama na tribine dođe jedva nekih 150 gledalaca svima je jasno šta se tek u ovom pogledu zbivalo tokom 18 kola ligaškog dela. Prema tome rukovodioci pomerite se iz svojih fotelja i krenite u akciju. Zato zađite što se kaže „među narod“, približite im vaš sport i vašu ekipu. Pa u Loznici gradu sporta sigurno 3/4 žitelja a i više i ne zna da postoji futsal klub koji je učesnik Lige Šampiona. Stanovnici grada pored Drine tek ne znaju ko je Mladen Kocić, Dudu Taborda i ostali. Pa kako onda očekivati da došu u Lagator i budu šesti igrač nosioca duple krune u srpskom futsalu. Organizujte promotivne aktivnosti ne samo među punoletnim građanima već naročito među mladim naraštajom. Usmerite svoje marketinške aktivnosti prema različitim populacijama ljudi na osnovu predhodno ispitanog „tržišta gledalaca“. Ponudite gledaocima neki program, neko dešavanje pre početka utakmice i u pauzi između dva dela meča. Jednostavno svakog gledaoca (izuzev onog malog broja vatrenih obožavalaca koji su uvek tu) morate dovesti (doneti) u sportsku dvoranu ukoliko ne želite da vaša ekipa odigrava utakmice u zaista tužnoj atmosferi kakva je viđena na dve utakmice prvog kola play off-a. Pitajte vaše igrače kako se osećaju kad istrče na teren a na tribinama „vila promaja“. Učinite da privučete gledaoce jer ćete na taj način pomoći svojim igračima, da nošeni podrškom sa tribina, pobeđuju i osvajaju trofeje. Potrebno je uložiti puno rada i truda ali izgleda problem je što treba raditi. Svetli primer Ekonomca, koji je u ovom pogledu daleko ispred svih, treba da bude zvezda vodilja svim ostalim klubovima.