Kada se klub nađe u situaciji u kakvoj je sada FK Loznica, nakon ispadanja iz Lige, počinju da se traže krivci jer neko mora biti kriv za to što se dogodilo. Kao što to obično biva nova uprava okrivljuje staru, ovi igrači one igrače, neko sudiju, neko Peru a neko Žiku. Uglavnom niko se ne isprsi i kaže „Ja sam kriv“.
Kao i svakokodnevnom životu, krivica za bilo šta što se dogodi je multifaktorijalne prirode. Svaki faktor deluje za sebe ali svi udruženi izazivaju pravu pustoš. Portal je bio svedok svih događaja počevši od leta 2021 godine pa do ovih dana, tako da ćemo u narednim danima izneti naše viđenje (argumentovano) anatomije jedne tragedije kako se tačno mora nazvati ispadanje iz Lige. Sam čin ispadanja iz Lige je nešto što se nekim klubovima nekad mora dogoditi. Obično je uzrok toga loša finansijska situacija u klubu iz koje proisteknu dalji faktori koji na kraju dovedu do seobe u niži rang. Ali ako se to desi klubu koji ima veoma dobre i stabilne finansijske uslove za takmičenje (najviše zahvaljujući Gradu) koji mu mogu omogućiti mnogo toga što drugi nemaju onda se ispadanje iz Lige ne može drugačije nazvati nego Tragedijom.
Pre nego što se počnemo baviti pitanjima od kada, kako, zašto i sličnim želimo da ukažemo samo na jednu stvar.
Nemojte sada samo pljuvati po igračima proglašavajući njih za najveće ili jedine krivce. Doduše jesu oni bili ti koji su nastupali na utakmicama. Nisu oni krivi što su se obreli u lozničkom klubu. Njih je neko angažovao. Već od samog letnjeg pripremnog perioda onima koji se bar malo razumeju u najlepšu sporednu stvar na svetu, bilo je jasno i vidno da su angažovani igrači nedovoljnog kvaliteta da bi se ostvario proklamovani cilj (plasman u prve četiri ekipe i „napad“ na Super ligu). I ne samo to. Svi koji su realno gledali na zbivanja u klubu, videli su da će selektirana ekipa jako teško uspeti da se plasira i u sam play off a kako je Liga odmicala, uz sve loše prateće okolnosti sve jasnije je bilo da ekipi predstoji grčevita borba za opstanak. Zimski prelazni rok nije ništa promenio čak šta više još više je otežao celokupnu situaciju.
Niko ne može reći da se momci nisu borili, izgarali na terenu.Svi koji su pratili igre lozničana mogli su se uveriti u to. Što njihov učinak nije bio dovoljan da se bar izbori opstanak u Ligi, za to momci nisu krivi. Onaj ko ih je angažovao (o tome o tom potom) morao je da ima procenu (ne)njihovog kvaliteta. Još kada se njihovom nedovoljnom kvalitetu za ovaj rang takmičenja doda katastrofalno vođenje ekipe koje se zbilo u najvećem broju utakmica, onda i to što (ne)imaju postaje još manje i nedovoljnije.
Prema tome, kada imate slabu vojsku i još slabijeg Generala , naravno da će vas pobediti i mnogo slabiji neprijatelj a kamoli i oni jači. Većina novopridošlih igrača su bili oni koji nisu uspeli da se do pred kraj prelaznog roka „uhlebe“ u neke druge klubove kao „željeni“ igrači već su pred kraj „igračke pijace“ molili Boga da ih neko angažuje.
Ostavljajući mnoge druge faktori i okolnosti za naredne tekstove, još jednom želimo da kažemo . NE PLJUJTE PO IGRAČIMA TRAŽEČI KRIVCA SAMO U NJIMA. Jer ako tako postupate neće moći targetirati stvarnog krivca(e) ili to možda takvim postupanjem baš i ne želite da ih vidite. Svaki od igrača je želeo samo dobro klubu i sigurni smo u to da su mnogo više to želeli nego pojedinci koji su bili uz ekipu ili im je Loznica predstavljala samo usputnu stanicu. Nije ovo pokušaj spašavanja igrača od krivice ispadanja iz Prve lige. Želimo samo da kažemo da su oni najmanje krivi za novonastalu situaciju o čijim uzrocima, čije poreko vodi čak od leta 2021 godine, portal će pisati u narednim danima.