U karijeri svakog sportiste postoje usponi i padovi. Svako posrnuće nije nimalo lako, pogotovo ako se ponavlja. U tim izuzetno teškim momentima samo najuporniji pronađu snage da uskrsnu i nezaustavljivo nastave stazama Šampiona.
Rastko Simić, 19 – godišnji bokser BK Rokica iz Loznice, osvajač srebrne medalje na Evropskom prvenstvu za mlade boksere 2022 godine, od ove godine senior, predhodno navedeni put po trnju, već je osetio na svojoj koži. Jedna povreda, pa druga pa nedavna treća povreda odvukle su ga podalje od ringa.
„ Najpre sam na jesen predhodne godine, po prelasku u seniorsku konkurenciju, povredio sitnu kost na šaci koja me je odvojila od ringa puna dva meseca. Nije bilo lako odsustvovati iz ringa, taman kad sam, prelaskom u seniorsku konkurenciju, otvorio novo poglavlje u svojoj karijeri. Tešilo me je to što sam do zalečenja povrede ipak mogao raditi na fizičkoj spremi jer sam povređenju šaku morao maksimalno da čuvam. Nakon izlečenja povrede šake taman kada sam krenuo sa punim treningom desila se povreda leđa koja nije dozvoljavala nijednu vrstu treninga. To me je skoro skroz dotuklo jer nisam smeo ništa da radim osim da čuvam leđa i idem redovno na terapije. Pokušavao sam na sve načine da pronađem snage da prebrodim i ovu povredu. Zahvaljujući podršci porodice i trenera nekako sam uspeo da dočekam trenutak kada su mi doktori dali zeleno svetlo za treniranje“.
Međutim tu nije bio kraj problemima.
„Kada su bolovi u leđima prestali sa seniorima sam otišao početkom godine na Zlatibor na opšte fizičke pripreme gde sam nekoliko dana odlično trenirao ali se na jednom od poslednjih treninga bol u leđima opet pojavio. Opet sve iz početka. Odsustvo sa treninga, terapije, neprospavane noći. Jedino me nada nije napuštala tako da sam uspeo da prebrodim i ovu krizu. Dobio sam dozvolu doktora da treniram. Postepeno sam se uvodio u sve veći intenzitet treninga, vratio se u ring. Krenuli smo da zakazujemo mečeve…“
Ali povredama nije bio kraj.
“ U punom treningu, pre dva meseca. sparingovao sam klupskom kolegi i nakon jednog udarca osetio bol u šaci koju sam ranije povređivao. Prelom se desio na istom mestu gde se desio i prvi put. Novih dva meseca pauze, terapija i sve u krug. Sto puta sam pomislio „pa ima li kraja ovim problemima „. Ali nisam želeo da se predam. Stisnuo sam zube, odbacio loše misli iz glave i uskoro očekujem završnu kontrolu i dozvolu da ponovo uđem u ring“.
Sve što je mladi biser srpskog i evropskog boksa prolazio proteklih godinu dana je priča za Ginisa. Trebalo je sve izdržati. Ali se „na muci poznaju junaci“. Nije lako biti Šampion. Treba izdržati sve padove. Ne gubiti nadu. Svaki pad je početak nekog novog dizanja i uspeha. Drugačije ne može. Jer ne uspevaju najbolji. Uspevaju najuporniji. A Rastko to sigurno jeste.
Samo napred Šampione !!!