U svakodnevnom životu usponi i padovi su redovna pojava i koliko god se mi trudili da na njihovu pojavu utičemo ili u suprtonom da ih sprečimo, oni su tu, dolaze i odlaze nezavisno od naših želja, mada postoje i oni na koje možemo ipak uticati. Svakako da su mnogo teži padovi koji sami po sebi donose manje ili veće posledice i promene. Ona čuvena Njegoševa „na muci se poznaju junaci“ upravo se odnosi na te teške trenutke kada padamo iz ovog ili onog razloga. Nije sramota pasti. Sramota je bežati da se suočiš sa uzrocima pada, izvučeš pouke, stegneš zube, podigneš glavu i kreneš da se podižeš. Taj proces nije nimalo lak ali ako si junak u srcu i po karakteru pronaćićeš onu svakodnevno skrivenu snagu koju svako od nas poseduje i krenućeš da se čupaš iz živog blata u koje si upao. Dan po dan, sedmicu po sedmicu, mesec po mesec i jednoga dan opet ćeš pronaći mesto pod suncem koje si onomad imao pa izgubio.
Situacija u kojoj se trenutno nalazi FK Loznica je gotovo preslikana predhodno iznetoj situaciji.
Klub je doživeo ogroman udarac gubitkom prvoligaškog statusa.Kad su ljubitelji fudbala u gradu sporta Loznici, kojih nema baš malo, nekako barem do pola progutali ovaj gorak zalogaj, nesreća je još jednom pokazala da nikad ne ide sama. Gotovo da nema navijača FK Loznice koji nije bio uveren da će se loznički fudbaleri ekspresno, za jednu sezonu, vratiti u prvoligašku diviziju.
Ali ne lezi vraže. Nakon sedam odigranih kola bilans lozničana na srpskoligaškoj tabeli je izuzetno malokrvan. 11 osvojenih bodova iz tri pobede (Takovo, Ofk Mihajlovac, Sloga – P) dva nerešena ishoda (Sloga 33, Mladi Radnik) i dva poraza (FAP, Budućnost Krušik 2014) je bilans kojem se ni najveći pesimisti nisu nadali. Zaostatak od 10 bodova od jednog od favorita za plasman u Prvu ligu, ekipe Borca iz Čačka, u samo sedam odigranih kola deluje nestvarno ali je nažalost ipak tako.
Nećemo se u ovom tekstu baviti onim što je prošlo jer sve to je totalno kristalno jasno. Treba pogledati u budućnost, na ono što nas čeka sutra. Pronaći način kako ovo„crnilo“ prekinuti i krenuti u proboj Solunskog fronta sa nadom da će se jednoga dana, na kraju tog preteškog puta, ukazati morsko plavetnilo kao što se ukazalo srpskim junacima u Prvom ratu.
Odakle krenuti…
Pre svega shvatiti i prihvatiti situaciju u kojoj se klub i ekipa nalaze jer jedno bez drugog ne ide. Nećemo se baviti ostalim problemima kojih ima sigurno i nisu baš bezazleni (finansije itd) već samo onim sportskim kojima se mora stati na put jer ovako dalje ne ide.
Nema više vađenja tipa „ kasno smo formirali ekipu „, „nije bilo vremena da se uigramo i fizički spremimo“ i sličnih jer situacija nije samo da je dogorelo do noktiju već se oseća iz blizine a sve više i iz daljine miris zagorelog mesa. Proteklo je sedam kola. Dakle sedam nedelja minimalno je prošlo od kako je ovaj sastav igrača u pogonu. Svi u klubu, pogotovo trener i igrači, moraju shvatiti da je sedam nedelja sasvim dovoljno da se ekipa potpuno spremi a da se pođe od same nule. Nema više nikakvog alibija jer se ekipa nalazi dobrano u vrtlozima reke Drine a poznato je koliko je teško iz tih vrtloga da se neko spase.
Momci, vi koji istrčavate na teren ne možete sebi ni ekipi dozvoliti toliki luksuz da na svom terenu, pred svojim navijačima, za jedno poluvreme primite četiri gola. I ne samo da ih primite nego da za čitavih 45 i kusur minuta ne napravite nijedan „muški“ faul. To niko drugi osim vas koji ste na terenu ne može uraditi.
Treneru i igrači ,ne možete dozvoliti da vas gotovo svaka ekipa pretrči i nadtrči. Čak da ste i fizički nespremni (što bi bila itekako teška priča) postoji nešto što se zove „ daj srce na terenu“ i koje može nadoknaditi sve eventualne slabosti na planu fizičke pripreme.
Momci, mislite li vi da su protivnički igrači koji vas itekako „ušiju“ na planu trčanja, borbenosti i motivacije neki vanzemaljci. Ne nisu to sigurno. Od iste ste krvi i mesa stvoreni ali niste isti po onome šta nosite u glavi, srcu i duši.
Momci, hoćete li nam možda reć da su igrači iz Takova, Mihajlovca, Petrovca i ostalih bolji znalci fudbalske igre od vas. Čak da tako i mislite, ne možete ubediti nikoga ko dođe da vas posmatra. Samo što oni, za razliku od vas, na terenu pružaju svoj maksimum pa i više od toga ako je to uopšte moguće da se desi. Šta više ako postoji sprava koja je u stanju da izmeri potencijal svakog od vas i uporedi ga sa potencijalima vaših rivala, sigurni smo da u dobroj meri bi vaga prevagnula na stranu većine od vas.
Pa gde je onda problem ? Zapitajte se vi i vaš trener pod HITNO. Jer ako ništa ne promenite i nastavite kako ste igrali prvih sedam kola napravićete još veći belaj. Dovešćete klub u situaciju da se bori za opstanak što bi bila jedna neopisiva tragedija. Mora se nešto ili mnogo toga promeniti ukoliko želite da se barem koliko toliko vratite u krug ekipa koje pikiraju na visoki plasman.
Ali nije dovoljno da se te promene ogledaju u tome što će trener Janjić, samo iz njemu znanih razloga, na poluvremenu redovno izmeniti nekoliko igrača bez obzira na situaciju na terenu. Te promene prvenstveno moraju biti promene u vašim glavama jer na kraju krajeva sve komande ipak dolaze iz glave.
Sedite i razgovarajte. Nemojte da ti razgovori izgledaju kao igra gluvih telefona gde većina čuti kao da je sve u najboljem redu a ono malo što priča izigrava političare pa pričaju a da pri tome ništa ne kažu. Pogledajte i vi i trener jedni druge u oči i pričajte ali ne u prazno već sa istinskom željom da se pod HITNO dese promene, koliko već u subotu na Zlatiboru jer inače „ode mast u propast“. Imali ste sve uslove da se dobro spremite za Ligu. Rukovodstvo se pobrinulo da ih obazbedi. Imate dobrog trenera, ako ne baš dobrog onda svakako nekog ko je svojim trenerskim pedigreom za jednu ekipu Srpske lige „sedmica na lotu“. Bezkrvnom igrom i premršavim saldom dovodite trenera Janjića da nudi svoju ostavku jer jednostavno trenutna situacija prevazilazi njegovo znanje i sposbnosti. Tek bi onda nastala potpuna tragedija da se ostvare priče koje kolaju Gradom i tribinama u Klupcima da je trener ponudio ostavku a i da nije, sigurno će to učiniti jer je kao svaki pravi trener svestan da mora doći do neke promene jer ovako ne može dalje. Ne može se promeniti rukovodstvo kluba niti igrači. Jedino šta preostaje treneru je da se skloni pa da neko drugi pokuša da uradi nešto bolje. Eventualnim odlaskom Janjića ugasiće se poslednje svetlo u tunelu ako ga više uopšte i ima.
Zbog svega nabrojanog a pre svega zbog vas samih i vašeg fudbalskog rejtinga a nakon toga i zbog kluba u kojem redovno dobijate mesečne prinadležnosti, „preorite Švajcariju „u subotu. Ostavite srce na terenu ali i svoju sujetu. „Iskrvarite“ ako treba ali donesite bodove u Loznicu i neka ta tri boda budu kamen temeljac vašeg povratka na pravi kolosek. U protivnom „daleko vam lepa kuća“
Kada god vam u subotu a i dalje bude teško,uvek se setite velikog Njegoša i njegovih stihova „NA MUCI SE POZNAJU JUNACI“
NAPRED LOZA !!!!!!!