Da dobar rad kad tad dolazi na naplatu govori pobeda koju su košarkaši Loznice izvojevali u Petrovaradinu protiv direktnog rivala u borbi za opstanak u Drugoj ligi Srbije, ekipe Star-a. Neverovatno je koliko je bilo bitno da lozničani pobede novosađane. Serija poraza, od kojih su neki bili baš bolni, neumitno dovede depresivno raspoloženje kako u ekipu tako i u klub. U takvim okolnostima jedini izlaz je još veći rad na treninzima i davanje sve od sebe da se pobedoma umesto depresije vrati optimizam, osmeh na licima i samopouzdanje.
Mnogo stvari se izdešavalo proteklih meseci. Plasman u viši rang je fenomenalna stvar ali svaka medalja ima dve strane. Pored one najsnajnije nažalost postoji i ona druga strana koja ekipu u novoj Ligi može da baci u ambis pa se mnogi u jednom trenutku zapitaju da li je uopšte imalo svrhe plasirati se u viši rang.
U odnosu na Regionalnu ligu, Druga lige je sasvim neka druga priča. Što se tiče dela te druge priče koja se odnosi na ekipu, prvenstveno zahteva veliki rad koji iziskuje ne samo svakodnevni večernji trening već i dodatne prepodnevne treninge. Uz mnogo veći rad potrebno je mnogo veće prisustvo na treninzima, da ne kažemo na svakom treningu, jer ako trener na treningu ima pola ekipe ili malo više nije u stanju da adekvatno pripremi ekipu jer nije u stanju da organizuje situacioni trening bez kojeg nema salameta. Još nešto je jako bitno a to je sposobnost svakog igrača da se intelektualno i psihološki oprosti od Regionalne lige i da se uhvati u koštac sa mnogo većim intelektualno – psihološkim zahtevima višeg ranga.
Dolazak trenera kova Dušana Kasuma, nakon nekoliko početnih kola, označio je početak transfera sa Regionalne u Drugu ligu u svim predhodno nabrojanim segmentima rada sa ekipom. Većina od predhodno pobrojanog zahteva vreme da se adekvatno reši, pogotovo što se taj transfer mora obaviti istovremeno sa takmičarskim utakmicama koje treneru ne ostavljaju nimalo vremena da se bavi njima već svoj fokus mora usredsediti kako da ekipu što optimalnije pripremi za svaki meč pojedinačno koji sledi jedan za drugim svakog vikenda a nekada ima i vanrednih kola sredom.
Bilo je jako teško na početku da trener jednostavno nije znao od čega pre da krene a porazi se nizali jedan za drugim. Stvari su počele da polako dolaze na svoje mesto. Ekipa je dopunjena sa nekolicinom igrača na „faličnim“ pozicijama obzirom da se nakon odlaska nekolicine igrača neposredno pred sam start Lige ili nakon prvih kola javio pre svega brojčani nedostatak igrača za treninge pa samim tim i za utakmice. Rad je maksimalno pojačan koliko su to okolnosti dozvoljavale da igrači podnesu veći obim i intenzitet treniga. Intelektualno – psihološki transfer sa Regionalne lige na Drugu je najveći problem od svih nabrojanih. Jednostavno rečeno, postoje igrači koji imaju taj kapacitet kao i oni koji nisu u stanju da ostvare taj transfer ili neće dovoljno da se potrude, npr da „pojedu“ svoju sujetu ili već šta. Upravo pojačani rad i zahtevi koji su stavljeni pred igrače doveli do kristalizacije situacije vezanu za ovu problematiku. Već je postalo jasno ko ima mogućnosti takvog transfera a ko ne.Međutim u uslovima kada je broj igrača ionako na nekom potrebnom minimumu ni trener ni klub ne mogu pribeći „rezovima“ jer bi se opet vratili na početak priče kada brojčano nije bilo dovoljno igrača na treningu. Potrebno je sa prisutnim igračkim kadrom u narednih nekoliko mečeva osvojiti što više bodova a kada dođe zimska pauza onda treba sesti i videti kako dalje.
Kad se sve predhodno uzme u obzir može se shvatiti kolika je važnost pobede u Petrovaradinu. Pobeda je bila potrebna ko ozeblo sunce jer je poput oštrice mača Kralja Artura dovela do pozitivnih promena. Osim preko potrebna dva boda bez kojih ništa ne bi imalo smisla, zaokrenula se atmosfera kako u ekipi tako i u celom klubu. Sa osmehom na licu, igrači u pozitivnoj atmosferi lakše podnose pojačane zahteve na treninzima. Vraća im se samopouzdanje kojeg porazi neumitno guraju niz padinu. I još mnogo toga. Petrovaradinska pobeda, pored bodovnog, ima još jedan bitni značaj. Desila je se u poslednjem trenutku pred naredne utakmice čiji ishod „radi o glavi“ jer se radi o sudarima sa direktnim konkurentima u borbi za opstanak u Ligi. To su utakmice koje moraju da se pobede ukoliko se želi ostati u Drugoj ligi i naredne sezone.
Veoma bitno je da u okolnostima kada je ekipa počela da se diže da svi navijači ovog uglednog sportskog kolektiva grada sporta Loznice, pruže veliku podršku ekipi. Zbog toga nemojte da žalite vreme da u subotu u 18 časova dođete u Lagator i date veliku podršku svojim ljubimcima. Ona im je uvek neophodna a čini nam se u subotu da je najpotrebnija. Eventualna pobeda bi još više „uzdigla “ ekipu što bi imalo presudan značaj za eventualne pobede u narednim mečevima.
Zato…hajmo svi u Lagator u subotu u 18 časova. Da podržimo trenera Kasuma i njegove pulene i da u Lagator vratimo pobedničku atmosferu. A onda je sve lakše. Sigurno da bar toliko možemo da učinimo za našu KK Loznicu.