Svi kolektivni sportovi u gradu sporta Loznici okončali su prve delove svojih Prvenstava. Neki su, pored redovnih jesenjih kola odradili i po koju utakmicu iz drugog dela, zbog zgusnutog Kalendara takmičenja. Nakon svake celine slede potrebne analize koje će pokazati sve ono šta je bilo dobro i šta je bilo loše u proteklom periodu iz čega će proizaći smernice za rad i takmičenje u narednom periodu.
Košarkaši Loznice u aktuelnoj sezoni takmiče se u Drugoj ligi Srbije nakon istorijskog uspeha u protekloj sezoni kada su, kao pobednici Regiona Zapad, ostvarili plasman u Drugu ligu. Nova liga, novi izazovi kako za celokupan klub tako i za igrače i trenera. Prvih 15 odigranih kola pokazali su da je ogromna razlika između takmičenja na Regionu i igranja u Drugoj ligi u svim aspektima gledanja. Posle baš turbulentne jesenji košarkaši Loznice su na kraju prvog dela Prvenstva ostvarili skor od sedam pobeda i osam poraza i sa osvojena 22 boda zauzimaju deseto mesto na tabeli drugoligaškog karavana.
Malo, dovoljno ili više od očekivanog ? Realno ili ne ? Podbačaj ili premašaj ?
Na predhodna pitanja odgovore smo potražili od trenera KK Loznice, Dušana Kasuma koji je ekipu preuzeo nakon četiri odigrana kola.
“ Sa ove distance, kad sve saberem i oduzmem mogu da budem zadovoljan sa ostvarenim učinkom ekipe. Naravno da uvek može bolje pa ćemo u nastavku Prvenstva dati sve od sebe da tako i bude. Zaista smo prošli kroz jedan jako težak period. Ekipu sam preuzeo nakon četvrtog kola Prvenstva u kojima je klub ostvario dobar bilans od dve pobede i dva poraza. Sticajem okolnosti preuzeo sam ekipu što bi se reklo „usred Lige“. Novi trener uvek donosi novi sistem rada i razmišljanja. Svi u klubu smo uvideli da sa postojećim igračkim kadrom nećemo uspeti da ostvarimo cilj kluba u debitantskoj sezoni Druge Lige. Iz raznoraznih razloga došlo je do osipanja u igračkom kadru. Imali smo problem ne samo u kvalitetu igrača već maltene i brojčano pa smo u početku trenirali sa nedovoljnim brojem igrača za adekvatnu realizaciju treninga. Ekipa je bila deficitarna gotovo na svim igračkim pozicijama tako da je bila velika borba da se ekipa koliko toliko dopuni da bi bila konkurentna ostalim rivalima. Tu je veliki posao obavilo rukovodstvo kluba koje je dalo sve od sebe da se ekipa formira na adekvatnom nivou u skladu sa mogućnostima kluba i situacije na tržišti igrača. Igrački sastav se dopunjavao iz dana u dan tako da smo bili prinuđeni da na treninzima više „krpimo“ nego da stvaramo. Trebalo je osvestiti igrače da moraju mnogo više trenirati nego predhodne sezone ukoliko želimo da klub opstane u Drugoj ligi. Za sve to je bilo potrebno vreme a mi ga nismo imali. Kola su se smenjivala kao na traci. Ušli smo u crnu seriju od pet poraza koji neumitno dovode do pada motivacije i samopouzdanja. Nije bilo lako izdržati sve te poraze neke i sa katastrofalnom razlikom. Jedino što nam je ostalo bilo je da treniramo, treniramo i treniramo i da pokažemo dovoljno strpljenja čekajući da se dobar rad na treninzima materijalizuje na „bojnom polju“. Uspevali smo da i u pomenutih pet poraza pojedine delove utakmice odigramo korektno ali je to bilo nedovoljno za neki opipljivi bodovni učinak.
Sve ovo vreme trenirali smo odlično. Nedostajala nam je samo jedna pobeda da prekinemo seriju poraza koja bi bila temelj dobrih rezultata u narednim kolima. Brejk smo uspeli da napravimo u 10. kolu protiv Stara-a u Petrovaradinu, Ta pobeda je donela totalan zaokret u svim elementima. Vratila se pozitivna atmosfera i raspoloženje na treninzima. Samopoudanje koje je maltene bilo na dnu poraslo je tako da smo sa mnogo više elana, motivacije, borbenosti i hrabrosti ušli u naredne mečeve. Posle Star-a nanizali smo još tri uzastopne pobede koje su situaciju dosta zaokrenule u pozitivnom smeru. Vrhunac nagrade za predhodni rad usledio je u poslednjem kolu protiv ekipe Borac Zemuna, koja je sa ekipom Bkk Radnički najveći favoriti za plasman u viši rang. Realno su oni bili veliki favoriti na toj utakmici. Međutim, uspeli smo da dobrom taktikom i izuzetnom borbenošću svih igrača, uz neverovatnu podršku publike, na kraju oborimo na pleća velikog rivala. Nakon 15 kola mi smo na tabeli na desetom mestu. Gledajući na taj način na pristojnoj smo udaljenosti od opasne zone (Ligu napuštaju 4 ekipe).
U drugom delu nas očekuje isto tako veliki posao. Prvo bih istakao da vremena za neke ozbiljne pripreme nemamo jer se Liga nastavlja već 13/14 januara. Iz tog razloga su igrači dobili samo pet dana odmora jer motore „palimo“ već 3. januara. Druga loša aokolnost je da smo ispucali bonus u vezi dovođenja igrača tako da ćemo u borbu sa ovim što imamo. Dobra okolnost je što ćemo imati jednu utakmicu više kao domaćini i što smo sa dva najveća favorita odigrali na našem terenu tako da ćemo biti domaćini nešto „slabijim“ rivalima. Međutim svesni smo da je za nas svaki meč predstavlja utakmicu za opstanak i da zahteva maksimalan pristup i odgovornost. Samo da nas zdravlje posluži i siguran sam da ćemo, uz još bolji rad u narednom periodu, na kraju uspeti da ostvarimo ovosezonski cilj kluba a to je ostanak u Drugoj Ligi“.