Košarkaši Loznice, uprkos mnogim iskušenjima od samog početka Druge lige Srbije, svoju lađu vešto privode mirnoj luci, tj ostanku u drugoligaškoj konkurenciji. Nakon 23 odigrana kola lozničani zauzimaju sedmu poziciju na tabeli sa osvojenih 35 bodova uz skor od 12 pobeda i 11 poraza. Gledajući plasman od sedmog mesta pa na dole može se zaključiti da su košarkaši grada sporta Loznice praktično obezbedili ostanak u drugoligaškom karavanu, pogotovo nakon manje više nenadana dva boda iz Smederevske Palanke za koje Igor Đuković, iskusni internacionalac u redovima Loznice, nakon meča reče “ da su stavila pečat na ostanak u Ligi“.
Veliki potresi u ekipi su se dešavali na planu igračkog sastava tokom cele aktuelne sezone. Nekoliko igrača koji su započeli pripreme za aktuelnu sezonu nisu više u klubu a ekipa se non stop menjala i dopunjavala sve dok lozničani nisu iskoristili dozvoljeni bonus novoangažovanih igrača. Rezultat svega toga bio je jako mali broj igrača u rotaciji što je za kvalitetnu ligu poput Druge u kojoj se lozničani takmiče, ogroman problem. Epilog priče oko igračkog sastava koji je izneo dosadašnja 23 odigrana kola bio je da su teret većine utakmica podnela sedmorica starijih iskusnijih igrača a da se broj igrača u rotaciji smanjio na šestoricu u poslednjih nekoliko kola.
U senci momaka, od kojih su neki morali da provedu na terenu i svih četrdeset minuta igre, ostala su četvrorica mladih igrača od kojih su trojica juniori : Strahinja Sekulić, Jovan Sandić i Jovan Lazić a jedan kadet, Marko Savić. Sva četvorica perspektivnih igrača, koji po mišljenju kluba predstavljaju budućnost KK Loznice pa su u skladu sa takvim stavom kluba aktuelne sezone sa njima potpisani prvi Ugovori, bili su u sastavu ekipe na svim utakmicama. Međutim prilike da osete drugoligaški barut imali su na malu kašičicu i to na dve utakmice koje su lozničani odigrali u gostima (Morava, Bkk Radnički).
Svoj četvorici momaka pre svega treba odati veliko priznanje što su uprkos veoma maloj minutaži na utakmicama, bili prisutni na svakom treningu, što većina drugih igrača ne bi učinila da se nađu u njihovim okolnostima. Bez njih četvorice redovno odvijanje trenažne aktivnosti ne bi bilo moguće jer bi trener Kasum na treningu imao na raspolaganju samo pet ili šest igrača sa kojima o nekom delotvornom trenažnom radu ne bi moglo biti govora. Svaka čast momcima koji su bili svesni teške situacije u kojoj se klub nalazi i koji prisustvom i zalaganjem na treninzima i podrškom koju saigračima na utakmicama pružaju sa „klupe“ daju svoj doprinos zaista fantastičnom uspehu kluba u dosadašnjem delu Lige.
KKLoznica, kako je već navedeno, praktično se nalazi u mirnoj luci i bez glavobolje oko toga da li će uspeti da sačuva drugoligaški status za narednu sezonu ili ne. U takvim okolnostima stvara se prilika da sva četvorica mladih prvotimaca dobiju priliku za veću minutažu u igri jer bez igranja nema ni napredovanja. Jedno je trenirati a sasvim drugo igrati na prvenstvenim utakmicama. Jedno istraživanje kaže da je igranje na jednoj utakmici ima ekvivalent od deset treninga.
Svakako ako bi četvorica talenata dobila priliku za znatniju minutažu od one koju su (ne)imali do sada bila bi i svojevrsna nagrada za svu požrtvovanost i odgovornost koju su ispoljili svojim odnosom prema treninzima. Sigurno je da i verni navijači Loznice, kojih nikada nije bilo u ovolikom broju kao na utakmicama kluba u debitantskoj drugoligaškoj sezoni, imaju veliku želju da imaju priliku da u Lagatoru pozdrave svoje sugrađane i aplauzom nagrade za sve ono čime su biseri lozničke košarke, u skladu sa raspoloživim mogućnostima, doprineli fenomenalnim rezultatima kluba čije boje nose u svojim srcima od prvog dana kada su kročili na košarkaški teren.