Svaki klinac koji prvi put zakorači na sportski teren sanja da će jednoga dana biti Šampion. Postati Šampion nije nimalo lako jer da jeste širom Planete bi imali sve same Šampione. Put ka Šampionu je težak, posut trnjem i pun velikih izazova. Zahteva pre svega upornost, hrabrost i posvećenost cilju kome se teži. Na tom putu česti su padovi koje veliki broj sportista trajno zaustavljaju na Šampionskom putu. Samo oni koji su kadri, čelične volje i nepokolebljivi nakon svakog pada ustaju i iz njega izlaze još jači. Njihove snove ne može im niko oduzeti niti ih bilo koja sila može razbiti u deliće. Oni su toliko jaki, nepokolebljivi i puni samopouzdanja da ih prepreka bilo koje vrste ne može zaustaviti na putu da postanu Šampioni.
Povrede su najčešći razlog odustajanja od Šampionskog cilja, pogotovo ako se ponavljaju. U takvim momentima većina sportista gubi nadu da će jednoga dana postati Šampioni. Međutim ima onih koje na Šampionskom putu ne može zaustaviti povreda ili bolest bilo koje vrste. Oni su emotivno i intelektualno jači od svake od njih, pobeđuju ih i jednoga dana dolaze na Šampionski pijedestal.
Slučaj lozničkog, srpskog i svetskog bisera bokserskog sporta, Rastka Simića je upravo onakav kako to zbore predhodno napisani redovi. Sa svojih dvadeset godina prošao je sportsku kroz Scilu i Haridbu. Osvajao je titule, prva mesta, brojne medalje ali su ga tokom dosadašnje karijere ophrvali veliki problemi u vidu povreda i bolesti koje su ga protekle evo već dve godine zaustavili na Šampionskom putu. Uprkos svemu Rastko nije odustao. Posrtao jeste ali je uvek ustajao još jači, još nepokolebljiviji da istraje na putu Šampiona. Nedavno je popularni Rale po drugi put morao da se suoči sa istom povredom metakarpalne kosti. Mala koščica ali stvara ogromne probleme. Ovoga puta operisao je šaku kod poznatog strušnjaka Prof. Bumbaširevića. Nakon operacije usledio je oporavak pa povratak tamo gde se najbolje oseća, na trening. Zaista je frapantno kojom voljom, željom i motivacijom Rastko trenira bez obzira na sve nedaće koje su ga snalazile. Malo je reći da vredno trenira jer njegov rad na treninzima visoko prevazilazi značenje te reči. Onog momenta kada je zakoračio na Šampionski put pre više od deset godina, rekao je sebi da povratka nazad nema bez obzira šta se bude dešavalo na putu do zvezdanih visina. Upravo svih proteklih dana, kada ogromne kaplje znoja padaju niz mladalačko lice, kada ulaže poslednje atome snage da uradi ono što je za trening toga dana predviđeno, povrđuje da je nesalomivog karaktera, uporan, istrajan, samopouzdan sa Verom u Stvoritelja. San o zlatnom Los Anđelesu 2028 godine je duboko u njegovom srcui duši jer
„Ko sme, taj može, ko ne zna za strah taj ide napred“! (Vojvoda Živojin Mišić).
SAMO NAPRED ŠAMPIONE!!!