Kada izveštaj sa neke utakmice počinje pričom o sudijama onda je već u startu jasno da se na utakmici zbivalo nešto što nije trebalo. Ovoga puta oštećeni su gosti ali to lozničanima neće dati garanciju da u nekom od narednih mečeva oni budu ti koji će biti žrtve sudijske lakrdije kakvaa je večeras viđena u Lagatoru. Centralna figura meča bio je sudija Nikola Bakmaz koji nije vadio pištaljku iz usta dok je njegov kolega Branko Radaković samo bio nemi posmatrač a ponekom dosuđenom odlukom pokazivao da i on postoji..
Ključni momenat utakmice odigrao se u 56 minutu pri rezultatu 23:23. Desni bek lozničana, Tomić, nakon finte ostaje sam na liniji od šest metara. Neometan šutira. Golman gostiju brani ovaj udarac ali sudija kod gola, Nikola Bakmaz, na iznenađenje svih iz gostujuće ekipe dosuđuje sedmerac za domaćina. Uz to, još pride isključuje igrača Šamota 65 zbog navodnog prekršaja nad Tomićem. Sudiji Bakmazu i to nije bilo dosta već klupi gostiju dodeljuje dva minuta tako da gosti naredna dva minuta ostaju sa samo četiri igrača u polju što je odredilo dalju sudbinu ovog meča.
Tu nije kraj sudijskoj cirkusa. Dragutinović ne koristi sedmerac i gosti sa dva igrača manje kreću u napad. Dugo su se mučili da postignu gol ali nisu uspevali. Sudije su podigli ruku i time dali do znanja gostima da im preti opasnost od pasivnog napada. Poslednje dozvoljeno dodavanje dolazi tako što igrač gostiju broj 2 u visini desnog beka prima loptu od saigrača koji izvodi popularni korner. U pokušaju da primi loptu ometa ga nepropisno domaći igrač Baćanović a sudija Bakmaz koji se nalazio na samom mestu događaja ne izriče disciplinsku meru igraču domaće ekipe zbog učinjenog prekršaja. (manje rastojanje od propisana tri metra). U nastavku akcije igrača gostujuće ekipe broj 2 nepropisno ometa domači igrač Baćanović i umesto slobodnog bacanja za goste sudija Bakmaz oduzima loptu gostima zbog pasivnog napada.
Lozničani kreću u napad sa dva igrača više. Igrač domaće ekipe Tomić sa pozicije desnog beka proigrava saigrača Baćanovića koji se u tom momentu nalazi na poziciji desnog krila i ima veliki ugao za šut obzirom da se gosti brane sa dva igrača manje. Baćanović kreće u šut ali se u jednom momentu predomišljava i iz čiste šanse za šut vraća loptu Tomiću. Nakon ovakvog postupka Baćanovića sudije su bile dužne da domačinu automatski oduzmu loptu zbog pasivne igre bez upozorenja. Sudija u polju (gle opet Bakmaz) ostaje nem a u nastavku akcije Jovanović nekako uspeva da realizuje dva igrača više i postiže pogodak za lozničane za koji će se ubrzo pokazati da je ujedno i pobedonosni pogodak.
Sama utakmica, od proglašenog derbija ne samo trećeg kola već i celog jesenjeg dela prvenstva ne samo da nije donela ni D od derbija već ni R od rukometa. Domaći igrači su se na terenu više šepurili nego što su prolivali znoj da lozničkom klubu donesu pobedu. U napadu gubili su se u brojnim individualnim akcijama, bez elemenata grupne ili kolektivne saradnje, što je i očekivano jer se radi o „vikend“ ekipi koja se kompletna okuplja dan pre ili na sam dan utakmice pa iz tog razloga trener nije u mogućnosti da se bavi elementima grupne ili kolektivne taktike u napadu ali i u odbrani. U fazi odbrane su više prestojali nego što su pokušali bar imalo da se bore za boje kluba. Na kraju krajeva zašto bi to i radili kad su „stranci“ (koji čine veliki deo igračkog kadra Loznice) koji vole klub do poslednjeg centa.
Ekipa Šamota 65 zaista skromnog znanja i mogućnosti. Uspevali su da pariraju lozničanima samo što je evidentno da su utrenirana ekipa a rukomet je, što je svima poznato, kolektivni sport a ne individualni.
Na pauzu se otišlo bez prednosti jedne od ekipa. U nastavku slično prvom delu meča. Rezultatska klackalica. Domaćin je u 41. minutu imao prednost od tri gola, 18:15 ali se gosti nisu predavali i u 51. minutu dolaze do prednosti od dva pogotka, 21:19. Lozničani ponovo dolaze do prednosti od 23:22 da bi Šamot 65 u narednom napadu poravnao rezultat na 23:23 nakon čega dolazi do napred opisanih događaja u režiji sudija. U senci opisanih događaja ostala je bravurozna rola rezervnog golmana Loznice, Luke Ristića koji je slobodno se može reći spasao ekipu sigurnog poraza.
Na kraju treba reći da Loznica jeste mnogo jača ekipa po individualnom potencijalu igrača od gostujuće ekipe iz Aranđelovca i to niko ne može osporiti. Ali kako kaže ona narodna „dva ološa ubiše Miloša“ i tu izreku bi rukovodstvo kluba i svi igrači trebali dobro uvek da imaju u glavi ukoliko ne žele da im se ponovi predhodna sezona.