Derbi meč 10. kola i jesenjeg dela Prvenstva SLZ odigran je na Lagatoru. Megdan su podelile trenutno dve najbolje plasirane ekipe, domaća Loznica i gosti iz Priboja. Lozničanima je eventualna pobeda otvarala nove vidike u borbi za prvoligašku vizu. Sa druge strane eventualni trijumf gostima bi već nakon deset odigranih kola širom otvorio vrata prvoligaške divizije. Sjajna atmosfera koja je stvorena u javnosti u danima koji su predhodili meču, dovela je na tribine stadiona Lagator oko 2000 gledalaca što je za treći rang takmičenja zaista impoznantna cifra. Najvećim delom bili to su to simpatizeri Loznice a mala grupa navijača doputovala je iz Priboja da podrže svoje miljenike. Gledaoci su bili dobro raspoloženi što se videlo odmah na početku meča kada su aplauzom pozdravili predstavljanje aktera derbi meča. Međutim slobodno se može reći da su im igrači obeju ekipa ostali podebelo dužni ne pružajući ni polovinu od onoga čemu su se gledaoci nadali shodno pozicijama koje ova dva kluba zauzimaju na tabeli Zapada i velikim ulogom meča. Tu se prvenstveno misli na igru u napadu. Gosti iz Priboja su se pokazali kao zrelija, isksunija, uigranija i povezanija ekipa sa odličnim Lazarevićem koji je carovao sredinom terena. Sa druge strane lozničani su u meč ušli prilično bojažljivo i na ovom meču nisu pružili ono najbolje što znaju i mogu. Uz sve to treba dodati jednu jako bitnu činjenicu da u redovima domaćina jedino kapiten Komarčević ima znanje za završni pas a u subotu bio je jako dobro čuvan.
U ovom meču sudarile su se dve najefikasnije ekipe dosadašnjeg dela Lige pa su gledaoci sa pravom očekivali dosta napadačkih akcija, šuteva na gol, gol prilika i naravno onoga što je najlepše a to su golovi. Kada se sabere učinak u fazi napada dolazi se do veoma bledog rezultata obeju ekipa. Za 90 minuta igre domaćin je postigao jedan gol i to iz prekida (Cvetković, 60.). Imao je jednu odličnu gol šansu (Komarčević, 8. minut) i jedan odlična šut direktno u gol (Cucin, 47.). Učinak gostiju je bio nešto malo bolji. Postigli su jedan gol (Bojović, 42.) i imali dve odlične gol šanse (Bojović, 66., Dimković 89.). Sve ostalo u fazi napada što su prikazala oba rivala ne može dobiti prelaznu ocenu. Šta više može se oceniti kao jako slabo od dve ekipe koje su najveći favoriti za ulazak u Prvu ligu. Sve ostalo što su igrači obeju pokušavali u napadu je bilo jako loše. Viđeno je puno nepreciznih pasova pa čak i onih sa razdaljine od 3-4 metra, dosta lopti je „ubunareno“ a šuteva na gol oba golmana skoro da nije ni bilo.
Odbrane su bile bolji delovi ekipa. Doduše oba gola postignuta su nakon grešaka u odbrani. Kod gola gostiju neverovatno je da je strelac Bojović, nakon kornera sa desne strane uspeo da se iščupa iz „zagrljaja“ dvojice domaćih igrača i da se dočepa lopte skoro na liniji peterca po sredini gola Ružića i da neometan bez skoka, glavom pošalje loptu iza leđa Ružića koji je samo pogledom propratio put lopte u njegovu mrežu. I kod gola domaćina odbrana gostiju je morala da reaguje znatno bolje. Opet je u pitanju bio kornera kao kod vodećeg gola gostiju samo ovaj put sa leve strane. U kaznenom prostoru nalazilo se svih deset igrača gostiju a domaćina upola manje. Lopta je letela sve do desnog ugla peterca a da je niko iod igrača gostiju nije ni dotaknuo. Talav poklon iskoristio je Cvetković i desnicom poslao loptu u mrežu gostiju.
Onoga što je bilo na pretek i što je nerviralo sve gledaoce jesu bila beskrajna „valjanja“ igrača obeju ekipa po terenu nakon i najmanje oštrijeg duela kao da su i jedni i drugi od čokolade. Fer i sportsku atmosferu kako na tribinama tako i na terenu, uprkos velikoj važnosti meča, bez ikakve potrebe je pokvario trener domaće ekipe Duško Obadović koji je zbog nesportskog ponašanja najpre dobio žuti karton u 43. minutu i pored toga što je u tom trenutku sudija Simović preinačio odluku svog pomožnika i dosudio aut u korist Loznice. Ni žuti karton nije uspeo da ga primiri i zbog nastavljenog nesportskog ponašanja već samo 24 sekunde nakon dobijanja opomene, sudija mu je pokazao put u svlačionicu. Koliko je ovo isključenje omelo domaćina u nastavku utakmice stvar je za analizu ali je simpatično delovala upadica jednog vernog navijača Loznice “ da su lozničani počeli bolje da igraju bez trenera“.
Bilo kako bilo, nakon derbija ista meta isto rastojanje. Sedam bodova prednosti lideru iz Priboja znači veoma mnogo u nastojanju da se domogne Prve lige ali mu sigurno ne omogućava bilo kakvo opuštanje što je najbolje osetio na koži prilikom gostovanja u Lipolistu kada je meč protiv novajlije rešen bez pobednika. Sa druge strane minus sedam bodova lozničanima ne gasi nadu da ipak mogu prestići pribojce i nakon dvogodišnjeg egzila da se vrate u prvoligaško društvo. Pri tome svaki kiks će ih samo još više odaljavati od šampionskog trona tako da im je u svakom meču imperativ pobeda akada se igra u takvoj atmosferi rezultati znaju da budu ni malo dobri.
Utakmicu je sudio sudija sa liste Elitne divizije koji je svoj posao obavio besprekorno uz konstataciju da je prema svim akterima meča nepotrebno pokazao određenu dozu nadmenosti.