O odloženoj utakmici 7. kola koju su večeras u Lagatoru odigrali domaća Loznica i gostujući Jastrebac teško da se može reći nešto lepo. Gosti, osrednja srpskoligaška ekipa koja igra rukomet iz 19 veka uspela je u samom finišu utakmice da ugrozi pobedu lozničana. Gosti su dvadesetak sekundi do kraja smanjili prednost domaćina na 29:28 ali su lozničani iskusno sačuvali loptu do isteka 60. minuta i tako na svoj konto upisali dva nova boda.
Lozničani su i pre početka utakmice već sebi ubeležili novu pobedu. U skladu sa tim razmišljanjem su odigrali ceo meč. Nonšalantno, manje više nezainteresovano a o borbenosti da i ne pričamo. Činjenica je da su lozničani individualno mnogo kvalitetnija ekipa od gostiju ali su tu razliku gosti kompenzovali borbenom igrom i upornošću, jer se nisu predavali ni nakon šest golova minusa na poluvremenu, koje su ih na kraju i doveli do šanse da sa sobom iz Lagatora odnesu jedan bod. Loznica je na poluvremenu kako tako dosegla zavidnih šest golova prednosti tako da su njeni igrači ušli u nastavak meča samo da otaljaju preostalih 30 minuta što im se umalo nije osvetilo. Gosti su drugi deo meča rešili u svoju korist rezultatom 16:11 i da je meč potrajao koji minut duže, u skladu sa situacijom na terenu, gosti bi verovatno uzeli jedan bod a možda i ceo plen.
Činjenica je da su lozničani pojedinačno mnogo kvalitetniji od gostiju. Ali rukomet je kolektivan sport gde nije teško da „dva ološa ubiju Miloša“. Odnos igrača Loznice prema igri je zaista za svaku osudu pogotovo ako,nakon katastrofe u Kraljevu u predhodnom kolu i dalje gaje superligaške ambicije.