Pre dve sedmice okončan je jesenji deo fudbalske Srpske lige Zapad. Fudbaleri su pohitali na odmor dok je struci i rukovodstvu kluba preostalo podosta posla pre svega oko analize postignutih rezultata.
Prvi deo Prvenstva protekao je apsolutno u znaku aktuelnog lidera iz Priboja. Četa kapitena Veljka Plazinića veoma ubedljivo je osvojila titulu jesenjeg Šampiona sa čak deset bodova prednosti u odnosu na prvog pratioca iz Loznice. Ogromna prednost, koju samo teoretski mogu izgubiti, obzirom na situaciju koja vlada na srpskoligaškom Zapadu, praktično im omogućava da već polako mogu da se bave prvoligaškim poslovima. Naravno da je u životu pa tako i u sportu kao jednom njegovom delu uvek moguće da dođe do velikog preokreta. Međutim kvalitet fudbala kao i organizacija klubova koji se takmiče u aktuelnoj sezoni na Zapadu jasno pokazuju da je samo pitanje sa koliko bodova će Pribojci okončati srpskoligaški status i zaploviti prvoligaškim vodama. Lider je okončao Ligu bez poraza. Jedino je Metalac okončao gostovanje u Priboju bez poraza dok se domaći Lipolist i Loznica jedini mogu pohvaliti da su uspeli da izbore po jedan bod u sudarima sa liderom. FAP je izvojevao najviše pobeda, čak 12. Njegova mreža se zatresla samo četiri puta a to su uspeli samo strelci Jedinstva Putevi, Loznice, Budućnost Krušika 2014 i Omladinca. Jedino je Omladinac postigao više golova (27) od FAP-a (25) a lider ima jesenjeg kralja strelaca, Milana Bojovića sa 11 golova i Veljka Plazinića koji na listi strelaca zauzima treću poziciju. Pored svih nabrojanih statističkih parametara jesenji lider se može podičiti ubedljivo najvećem broju gledalaca na utakmicama koje je odigrao kao domaćin. Ne retko su navijači pratili FAP i na gostovanjima pri čemu je klub snosio troškove organizovanja navijačkog karavana. Uz odličnu organizaciju kluba pleni velika podrška koju klub ima od lokalne samouprave tako kada se sve sabere i oduzme može se slobodno reći da je FAP jesenju Titulu osvojio prezasluženo.
Prvi pratilac lidera iz Priboja, Loznica je kao i predhodne sezone pre starta Lige proklamovala svoj cilj koji se odnosi na plasman u Prvu ligu. Međutim nakon 15 odigranih kola pokazalo se da je to samo bila nerealna želja ili po principu „pas laje vetar nosi“. Deset bodova zaostatka su teoretski dostižni ali praktično gotovo nemoguće koliko god se lozničani uzdali u krilaticu da je sve moguće i da ima još celih 15 kola da se odigra do kraja Prvenstva. Loznica je startovala očajno i u startna četiri kola osvojila samo tri boda, sedam manje od lidera, tako da se već na samom početku Lige stvorila razlika od sedam bodova koju je lider konstantno održavao a nakon poraza lozničana protiv Takova u Gornjem Milanovcu uvećao na ogromnih deset. Uzimajući u obzir navedeno jesenji deo, bar što se tiče plasmana u samom vrhu, bio je već okončan a da Liga maltene nije još ni počela. Doduše Loznica je u samom finišu Lige malo popravila utisak i sa tri pobede i jednim remijem dospela do kote 29, odmakavši trećeplasiranom Metalcu za šest bodova. Zašto su aktuelne jeseni prošli ko bos po trnju je pre svega pitanje za rukovodstvo, struku i igrače Loznice. Činjenica je da su lozničani gro utakmica odigrali veoma slabo čak i pojedine koje su na kraju rešili u svoju korist. Imali su lozničani drugu najbolju odbranu (8) i treći najuspešniji napad (23) ali su na terenu delovali nepovezano i neorganizovano uz jedino iskusnog Komarčevića sposobnog da odigra završni gol pas. Imali su lozničani problem oko selekcije ekipe za novu sezonu jer su bili, po ko zna koji put vlastitim greškama, primorani da stvaraju ekipu Jovo nanovo što je ogroman zalogaj i za znatno moćnije klubove nego što je Loznica. Celokupni pripremni period su okončali a da trener nije iskristalisao udarnih 11 ili 12 igrača već su lozničani gotovo na svim utakmicama u prvih osam kola tragali za dobitnom kombinacijom. Tek kada su se ustalili u startnoj postavi uspeli su da budu ubedljiviji. Klub je odavno ostao bez podrške navijača iako je, kao i u mnogim sredinama, fudbal i u Loznici najvažnija sporedna stvar na svetu. Međutim sve šta se zbivalo sa klubom poslednjih sezona dovelo je do toga da su navijači okrenuli leđa klubu, tako da je po gledanosti na utakmicama kao domaćin Loznica duboko u dnu liste, uz apsurd da je fudbalere Loznice posmatralo više gledalaca na gostujućim terenima nego na Lagatoru. Ono što je možda i najgore u aktuelnoj situaciji lozničkog srpskoligaša je činjenica da sadašnji sastav lozničana ne bi imao šta da traži u prvoligaškom karavanu jer je dobar deo igrača tokom jeseni pokazao da su prosečni srpskoligaški igrači koji nisu u stanju da kao pobednici izađu sa terena u Podunavcima, Zablaću ili već gde a kamoli sa nekog prvoligaškog stadiona. Izgubili su lozničani totalno predhodnu sezonu da se nakon napuštanja prvoligaškog karavana posvete stvaranju jedne nove ekipe koja bi imala potencijal da se za 2-3 sezone vrati u prvoligaško društvo. Ovako suludo trčeći za ekspresnim povratkom u Prvu ligu samo su traćili dragoceno vreme koje ne radi baš za njih jer će i nakon okončanja aktuelne sezone biti primorani da opet krenu od starta ali nažalost opet u Srpskoj ligi Zapad i tako „Jovo nanovo“
Nastaviće se..