Rukometaši Loznice poraženi su u 11. kolu Super B rukometne lige Srbije u Negotinu od domaćeg Hajduk Veljka rezultatom 33:27 (19:12). Poraz kao poraz ne bi bio neki problem jer se u sportu gubi i dobija. Izgubiti meč nije sramota pod uslovom da na utakmici date svoj maksimum, budete maksimalno borbeni i motivisani. Kad tako odigrate meč a ipak budete poraženi preostaje vam samo da čestitate rivalu i da nastavite da radite još više i napornije da biu narednom meču vi bili uspešniji.. Međutim ukoliko kao poraženi spuštene glave napustite teren u stilu one narodne „bez ispaljenog metka“ onda se to ne može drugačije okarakteristikovati osim kao BRUKA. Ako se pri tome doda činjenica da ste za svoje usluge kao igrač i (pre)plaćeni onda to više nije Bruka nego SRAMOTA. Upravo sve predhodno napisano može se u celosti pripisati gostima na jučerašnjem meču u Negotinu.
Rukometaši Hajduk Veljka bez po muke savladali su lozničane iako je to trebao bar na papiru da bude tamo neki derbi. Do takvog meča, punog borbe, trčanja i rezultatske neizvesnosti nije došlo zavaljujući gostima iz Loznice koji su izašli na teren bez ikakve želje da se sa trenutnim liderom Lige upuste u veliku borbu u kojoj će prštati na sve strane pa na kraju „kom opanci kom obojci“. Pobeda bi Loznici omogućila da održi korak sa vodećim ekipama u borbi za što bolju startnu poziciju u play off-u čiji pobednik ide direktno u Super ligu Srbije a poraženi finalista dobija još jednu šansu da se, preko predbaraža i baraža domogne Elitne divizije. Sa druge strane pobedom u Negotinu, lozničani bi barem malo sprali veliku ljagu sa svojih obraza obzirom da su i predhodni „derbi“ meč protiv Metalca u Kraljevu takoše odigrali SRAMOTNO doživevši katastrofalni poraz rezultatom 34:26 kada je na poluvremenu već bilo ogromnih 18:11 za domaćina a u 50. minutu i svih deset golova prednosti, 31:21. uz činjenicu da lozničani nisu bili u prednosti nijednom tokom 60 minuta meča.
Upravo je meč Metalac – Loznica apsolutno bio preslikan u porazu Loznice u Negotinu. Rukometaši Loznice su u od samog starta meča više ličili na neku hobi grupu nego na ekipu koja ima visoke ambicije u aktuelnoj sezoni. Izašli su na parket bez imalo želje i volje da se uhvate u koštac sa izuzetno motivisanim i borbenim domaćinom koji bi eventualnom pobedom okončao prvi deo Prvenstva na prvom mestu i okitio se lovorikama Jesenjeg Šampiona. Rezultat takvog katastrofalnog pristupa meču nije mogao da se bude drugačiji osim na poluvremenu velikih osam golova prednosti za domaćina, tako da je nazovi derbi meč rešen još pre početka jer je na pauzi je na semaforu pisalo 19:11 za domaćina. Zaista je bilo otužno posmatrati gostujuće „zvezde“ i „zvezdice“ koje su samo čekale kraj meča, da pokupe svoje evriće i da već od sutradan zaborave sve što se zbivalo u Negotinu kao što su to već znali uraditi i za neke predhodne mečeve. Takvo njihovo ponašanje rezultat je pre svega njihovog neprofesionalnog karaktera da nimalo ne pokazuju želju i volju da odrade ne baš male plate po čijoj visini su sigurno najplaćeniji igrači u SBRLS a bolje plaćeni i od nekih superligaških klubova. Još ako se ovoj činjenici doda sledeća da su „zvezde“ i „zvezdice“ tzv „vikend igrači – tezgaroši“ i da za ne male pare nisu u obavezi da treniraju, onda stvar postaje zaista SRAMOTNA. Takav njihov odnos prema klubu ima podlogu i u veoma tolerantnom odnosu rukovodstva kluba prema takvom ponašanju tako da je klub u suštini postao jedna dobra krava muzara koja svakog prvog u mesecu daje dosta mleka a da za uzvrat ne traži ništa ,postajući tako perpetum mobile prve vrste za koga naučnici tvrde da ne postoji ali ih primer MRK Loznice demantuje.
Uglavnom domaćin je poveo od samog starta mnogo lakše nego što je očekivao i na poluvremenu dosegao velikih 19:11. Slična priča se nastavila i u drugom delu meča samo što je domaćin igrao znatno opuštenije i pomalo podcenjivački u odnosu na prvi deo meča, tako da su lozničani održavali svoj minus na nekih 3-4 gola. Pomalo je delovalo da će gosti možda nešto učiniti u finišu meča ali je dva minuta vremenske kazne koju je apsolutno zasluženo dobio trener Nedeljković, zbog apsolutno nepotrebnog prigovora sudijama na apsolutno pravilnu odluku sudija, a već je od 11. minuta imao žuti karton, ugasilo i poslednju nadu gostiju da osvoje barem bod ukoliko su se tome i nadali osim naravno verbalne želje u kojoj su pravi šampioni, uostalom kao i još mnogi drugi igrači ostalih klubova. Na kraju ubedljivih 33:27 za domačina i prvo mesto na kojem će samostalno uživati u zimskoj pauzi.
A kako su trebali da odigraju juče u Negotinu, kao i predhodnu utakmicu u Kraljevu, mogu na najlepši mogući način da uvide gledajući meč KK Beko – KKLoznica u kojem se lozničani nisu predali ni kada su bili u minusu od 11 poena a na kraju bili nagrađeni velikom pobedom.