Fudbaleri Loznice su nakon sezone 2022/2023 izgubili prvoligaški status. Bio je to veliki udarac kako za klub tako i za simpatizere i navijače zeleno belih, uz sve posledice koje spadanje iz Lige nosi sa sobom počevši od raspadanja igračkog kadra, gubitak sponzora itd. Nakon ispadanja u Srpsku ligu Zapad lozničani su imali dva puta kojima su mogli dalje da nastave. Prvi se odnosio na pokušaj da se ekspresno vrati u prvoligaški karavan dok je drugi podrazumevao povlačenje ručne kočnice i polazak od nekog novog početka.
Ekspresan povratak među prvoligaše zahtevao je određene faktore a pre svega formiranje ekipe koja je bila sposobna da ponovo lozničanima obezbedi prvoligašku vizu. Naravno da je preduslov nove selekcije igrača vezan za potrebne finansijske uslove a na tom planu nakon ispadanja iz Prve lige, Loznica nije stajala nimalo dobro, šta više u sezoni ispadanja utrošena su velika finansijska sredstva što je klub dovelo u gotovo bezizlaznu situaciju. Tadašnju dilemu lozničana kojim putem nastaviti život razrešilo je obećanje FSS da će Loznica ostati prvoligaš (slučaj Kolubare iz Lazarevca). Uprkos lošim finansijama, zahvaljujući pre svega predsedniku Željku Markoviću koji je uspeo da obezbedi potrebne finansije, lozničani su napravili odličnu selekciju igrača koja je bila kadra da u sezoni koja je bila pred njima obezbedi Loznici ostanak u prvoligaškom društvu. Međutim, na kraju je po onoj narodnoj „obećanje ludom radovanje“ Loznica ipak nije ostala prvoligaš nego je postala novi član Srpske lige Zapad.
U datim okolnostima došlo je do velikog osipanja igračkog kadra obzirom da igrači nisu hteli da igraju u Srpskoj ligi smatrajući da kvalitetom zaslužuju neki od viših rangova. Da nesreća bude još veća sve se ovo odigralosedan dana pred početak Zapada tako da je klub po pitanju igračkog kadra došao u šah mat situaciju. Ekipa je skrpljena zbrda zdola i njen očigledan nekvalitet osetio se odmah na startu Zapada kada su za vodećim Borcem iz Čačka i FAP-om iz Priboja, nakon samo par odigranih kola napravili veliki bodovni zaostatak. Ništa se nije promenilo do kraja prvog dela Zapada, šta više na zimsku pauzu lozničani su otišli sa još večim bodovnim zaostatkom. Tokom zimskog prelaznog roka, pošto su se raspršili svi prvoligaški snovi dolazi do još jednog značajnog osipanja igračkog kadra tako da klub u tim momentima maltene nije imao ni dovoljan broj igrača da bi funkcionisao.
Nekako je rukovodstvo kluba uspelo da angažuje nekolicinu igrača za koje su upućeni u srpskoligaški fudbal znali da nemaju kvaliteta i sposbnosti da Loznicu vrate u Prvu ligu, što se potvrdilo tokom drugog dela Lige kada su lozničani ostvarili katastrofalno loš ućinak i da je bilo još koje kolo lige više pitanje je da li bi lozničani sačuvali i srpskoligaški status. Dakle jedna cela sezona izgubljena ni za šta. Greška u koracima je načinjena na samom startu i kao posledicu je imala još veću finansijsku dubiozu, raspadnut igrački kadar i ono što je najgore Loznica nije izborila povratak u Prvu ligu.
Pred početak sezone 2024/2025 lozničani su se opet našli pred dilemom. „Od izvora vode dva putića“ a klupsko rukovodstvo je moralo da izabere jedan od ta dva. Nažalost opet su izabrali put koji vodi do ekspresnog povratka u Prvu ligi kao što su to uradili i u predhodnoj sezoni koja je okončana potpuni fijaskom. Da bi povratili prvoligaški status lozničani su angažovali veliki broj novih igrača za koji su smatrali da je kadar da kluu obezbedi prvoligašku vizu. Međutim početak nove priče je bio istovetan za pričom iz prošle sezone. Već u startu, posle par uvodnih srpskoligaških kola, Loznica je imala veliki zaostatak za ekipom FAP-a iz Priboja da bi taj minus po okončanju jesenjeg dela Lige iznosio ni manje ni više nego deset bodova.
Toliki zaostatak za trenutnim liderom Zapada praktično znači da su se prvoligaški zeleno beli snovi raspršili kao mehur od sapunice mada teoretske šanse za povratak u Prvu ligi i dalje postoje. Loznica je nakon katastrofalno lošeg starta u prvih sedam kola, u nastavku Lige igrala znatno bolje osvojivši u narednih osam kola 17 bodova u odnosu na startnih mršavih 12 i pri tome doživevši samo jedan poraz.
Naravno da se postavlja pitanje šta se sa ekipom desilo u prvoj polovini jeseni u odnosu na drugu polovinu koja je pokazala da je aktuelni sastav Loznice mnogo bolji od rezultata koji su lozničani postigli na kraju jesenjeg dela Lige iako su u poslednjih osam kola imali daleko teži raspored utakmica u odnosu na prvih sedam kola. Odgovor je veoma jasan a to je da je struka pogrešno tempirala sportsku formu tako da je igrački sastav, uprkos kvalitetu doživeo jesenju bodovnu katastrofu.
Došao je i zimski prelazni rok. Velika stvar koju je klub uradio ove zime jeste da je sačuvao kompletan igrački kadar iz prvog dela Lige koji će samo dopuniti sa par iskusnih i kvalitetnih igrača i na taj način formirati sastav ( kojeg će po potrebi dopuniti u leto tekuće godine) koji će u narednoj sezoni biti neprikosnoven na srpskoligaškog Zapadu. Naravno da se klub neće odreći mogućnosti da u tekućoj sezoni povrati prvoljaški status, što je uostalom i sportski, ali u svemu tome neće izgubiti pravi kolosek kojim klub treba da ide a to je stvaranje kvalitetnog sastava koji neće „plesati samo jedno leto“
Povratak na ispravni kolosek što se tiče prvog tima, uz potpunu reorganizaciju rada sa mlađim kategorijama koje trebaju da obezbeđuju popunu semiorskog sastava u dužem vremenskom periodu, pokazuje da je klub, nakon nizašta izgubljene predhodne sezone, konačno zauzeo jedini ispravni kurs koji isključuje „Jovo nanovo“ svakog prelaznog roka. Taj put je sporiji ali jedini donosi dugoročne dobre rezultate.