U 17. kolu Super B rukometne lige Srbije rukometaši Loznice su usred Lagatora doživeli katastrofalni poraz kakav ne pamte ni najstariji ljubitelji rukometa. Trenutno četvrtoplasiranu Loznicu na kolena je bacio aktuelni lider, Metalac iz Kraljeva, rezultatom 27:38 (14:18). Pravi brodolom i fijasko doživeli su izabranici trenera Milana Nedeljkovića i još jednom, već ko zna koji put u aktuelnom Prvenstvu, ukaljali toliko obraz kluba, koji naredne godine slavi 70 godina postojanja, da ga ni reka Drina ne može oprati. U predhodnom delu Prvenstva bruku i sramotu su doživljavali u gostima u mečevima protiv ekipa iz gornjeg dela tabele (Metalac 34:26, Goč Merkur 24:23, Hajduk Veljko 33:27, Šamot 65 33:21) a ovoga puta pokazali su da mogu igrati još gore i doživljavati rodolome i usred Lagatora. Pored predhodno navedenog lozničani su nedavno, u predhodnom kolu pokazali novi negativni trend, koji u predhodnom delu Prvenstva nije bio prisutan a koji se odnosi na poraz u gostima protiv ekipa iz donjeg dela tabele. Naime, lozničani su dobili šamar u Smederevu na meču protiv ekipe koja se bori za opstanak u SBRLS. Lozničani su u odigranih 16 kola barem pokazivali nešto volje, motivacije i borbenosti protiv ekipa iz donjeg dela tabele ali je poraz u Smederevu pokazao da i od crnog ima još crnjeg.
Sve ovo treba posmatrati u kontekstu odluke kluba da, kao i u predhodnoj sezoni, u aktuelnom Prvenstvu angažuje zaista veliki, u istoriji kluba nezabeležen broj igrača sa strane pri čemu za njihovo angažovanje nije postojao nijedan valjan razlog što su rezultati u dosadašnjih 17 kola Lige upravo na najbolji mogući način i potvrdili. Šta više u aktuelnom Prvenstvu lozničani su doživljavali takve šamare od kojih će brideti obrazi kluba i u narednim sezonama. Nikad nije bilo problem izgubiti meč. Prosto izađeš na teren, daš sve od sebe pa ako to ne bude dovoljno za pobedu, pružiš ruku protivniku i nastaviš da radiš još bolje kako bi u narednom susretu bio pobednik. Međutim da sastav u kojem egzistira osam nimalo jeftinih igrača za uslove igranja u SBRLS, doživljava gotovo iz kola u kolo sramotne poraze je zaista katastrofalno. Umesto da angažovane „zvezde i zvezdice“ donesu preostalom domaćem delu ekipe prevagu u odnosu na rivale i budu gotovo najveći favoriti u Ligi za šampionski bal, od njihovog angažovanja ne samo da nije bilo očekivanog doprinosa igri i rezultatima lozničana, već naprotiv ekipa je doživljavala sramotne poraze.
Naravno da se u startu postavlja pitanje svrhe angažovanja ovolikog broja „nabeđenih“ igrača čije usluge koštaju klub “ ko Svetog Petra kajgana“ jer angažovani „stranci“ imaju mesečna primanja kakav nema ni više od polovine igrača u Super ligi a da pri tom rezultati kluba budu veoma loši i ne samo to. Žalosno je da su porazi doživljavani bez trunke motivacije, borbenosti i borbe za boje kluba do poslednjeg atoma snage. Ne moraju ovi igrači na kraju krajeva voleti klub kao što to čine „domaći“ igrači ali svakako MORAJU ceniti i uvažavati sve ono što im klub pruža a zauzvrat dobija samo bruke i sramote. Jer ovako kako igraju i bore se za čast i ugled kluba, sigurno bi mnogo bolje to radili momci kojima je zeleno bela boja u srcu i duši a da ne govorimo da ti momci ne koštaju klub ni 1/10 onih evra koje „stranci“ svakog meseca izmuzu od lozničke krave muzare u šta se klub pretvorio u protekle dve sezone.
Jasno je svima da je ovakav potez rukovodstva kluba apsolutno pogrešan i da se sa pravom postavlja pitanje zašto se bezpotrebno bacaju ne mala sredstva koja idu „stranim zvezdama i zvezdicama“ u nezajažljive džepove. Jer očigledno ne samo da nema svrhe takvom bacanju para već nažalost ovi igrači donose klubu samo bruku i sramotu i kaljaju obraz koji će Drina teško moći da opere u narednom periodu. Ovakvo stanje traje od početka sezone a veoma slično se zbivalo i u predhodnoj sezoni, doduše u nešto blažoj formi mada se već tada moglo zaključiti da je koncept ekipe sa velikim brojem skupih „stranaca“ apsolutno pogrešan i bespotreban. Naravno da se u svemu ovome postavlja i pitanje odgovornosti onih koji su takvu odluku doneli jer „stranci“ nisu nogli pasti u Lagator sami od sebe već je neko njih angažovao.
Ono što bi klub pod hitno morao uraditi jeste da se što je moguće pre (koliko juče) ratosilja preskupih „zvezda i zvezdica“ i da se vrati na koncept koji je primenjen pred početak Regionalne lige kada su se u klub vratili nekadašnji igrači, formirali tim od gotovo 100% „domaćih“ igrača, naravno uz male modifikacije obzirom da je SBRLS kvalitetnija od Regionalne lige kroz koju su se lozničani sa domaćim sastavom prosto samo prošetali i stekli SBRLS vizu. Klub se mora okrenuti onima koji će se za čast i obraz kluba boriti do poslednje kapi krvi kao što su to činile brojne predhodne generacije u dugoj istoriji kluba, u to vreme apsolutno bez ijednog dinara. Jer sa momcima koji će izgarati za klub i koji nose u srcu klub SIGURNO neće izgubiti status SBRLS obzirom na (ne) kvalitet rukometa u SBRLS. U ovom trenutku za klub je SBRLS apsolutno prava mera a jednoga dana ako sazru uslovi i potreba za plasmanom u viši rang to i pokušati ali sigurno ne na način na koji se to čini u aktuelnom Prvenstvu. Čisto gledano klubu nije potreban ni play off (naravno osim sportskih motiva) po svaku cenu jer osim nemalih troškova klub od doigravanja nema nikakve koristi ukoliko nema ambicije za plasmanu viši rang što rukovodstvo kluba stalno proklamuje.
Na kraju se postavlja i pitanje ko može prekinuti bruke i sramote koje klub doživljava u aktuelnoj sezoni jer se to mora uraditi koliko juće makar sastav sa pretežno domačim igračima doživljavao (a sigurno neće) ubedljive poraze kao preskupa legija stranaca ali će svi biti čistog obraza i mirne savesti jer će se loznički momci boriti na terenu do posledneg atoma snage što sadašnji sastav ne čini ni u najmanjoj mogućoj meri već se šepure kao paunovi po terenu. Naravno da se u „“seču knezova“ mora uključiti aktuelno rukovodstvo koje je i dovelo klub u sadašnju situaciju. Klupski čelnici moraju imati hrabrosti i priznati pre svega sebi ali i drugima da su jako pogrešili birajući sadašnji koncept kluba. Znaju to oni sigurno jer su već jednom pokazali da umeju izabrati pravi kolosek a ne može im se ne odati priznanje za dosta dobrih stvari koje su za klub uradili u predhodnim sezonama.
Čelnici kluba to znaju i mogu. Pitanje je samo da li to i hoće. Svi ljubitelji rukometa u gradu sporta Loznici to od njih očekuju ali i sa pravom zahtevaju jer su građaniupravo ti koji pune budžet Grada iz kojeg se klub u najvećoj meri i finansira..