Igranje u Liga sistemu, pored dosta dobrih parametara ima i onih koji klubovima neodgovaraju a jedan od njih su povrede igrača koje onemogućavaju klubove da nastupe u standardnom sastavu. Kada se igrači povrede jedno vreme su odsutni sa terena. Međutim takmičenja ne može da stane i da čeka oporavak igrača već nastavlja svoj kontinuitet igranja iz kola u kolo. Povrede igrača su rizik koji svaki klub mora da prihvati. Na kraju krajeva ovom faktoru su izloženi svi učesnici tkmičenj čime se obezbeđuje jednakost uslova za sve učesnike.
Veoma često, gotovo po pravilu, treneri ekipa koje imaju povređene igrače pre termina odigravanja utakmice kreću unapred sa žalopojkama kako neće nastupiti kompletni nabrajajući poimence povređene igrače. Ovakvim stavom treneri po pravilu već unapred traže alibi za eventualni poraz a ako ipak na toj utakmici pobede onda te pobede proglašavaju kao herojska dela jer je ekipa uprkos izostanku povređenih igrača uspela nadčovečanskim naporom da izbori pobedu i na taj način indirektno i see veličati kao „velikog“ trener. Ovakav stav treneri zauzimaju a da se pri tome u dosta slučajeva radi o igračima koji nemaju neku pristojniju minutažu i nisu nešto puno bitni za uspeh ekipe ali u alibi sistemu odjednom oni postanu toliko značajni da se igra ekipe bez njih nije mogla ni zamisliti.
Glavna negativnost alibi stava trenera leži u činjenici da na taj način trener omalovažava igrače koji će istrčati na teren i biti ti koji će pokušati da izbore dobar rezultat. Skretanjem pažnje na one koji neće nastupiti u odnosu na one koji će nastupiti trener će pokazati koliko ne veruje u mogućnost da preostali, zdravi, deo ekipe može izboriti povoljan rezultat i na taj način direktno će govoriti igračima da je poraz neminovan a da utakmica nije ni započela. Prema tome gospodo treneri izbacite iz vaše glave i priče one momke koji neće nastupiti i fokus vaše pažnje usmeriti na momke koji će istrčati na teren jer vi nemate neke druge igrače za taj meč osim onih koji će biti u mogućnosti da zaigraju. Vašim stavom i pričom dajte pžnju onima koji će nastupiti, iskažite svoju veru u njihove mogućnosti, na svakom treningu pre utakmice podižite im samopouzdanje i usadite im u glavu misao da vrede i da verujete njih. Ukoliko tako budete postupili bićete iznenađeni na koliko dobar način će vam igrači uzvratiti često odigravši bolje nego što bi to ekipa učinila da je kompletna i izboriti dobar rezultat.
Rukometaši Loznice u majstorici za ulazak u finale play off-a Super B rukometne igre gostovaće u ponedeljak u Kraljevu gde ih očekuje domaći Metalac. Trenutni rezulata je 1:1 u pobedama tako da će nastupajući meč odrediti drugog finalistu obzirom da se Šamot 65 direktno plasirao u finale jer je njegov polufinalni rival, Hajduk Veljko odustao od doigravanja. I prvog a tako i pre drugog meča trener lozničana u najavama za utakmice isticao je u prvi plan da njegova ekipa neće biti kompletna nabrajajući imena povređenih igrača. Uz svo uvažavanje navedenih igrča može se konstatovati da nijedan od njih, osim Jestrovića, nije član standardne sedmorke, pri čemu na poziciji na kojoj igra Jestrović trener ima još jednog izvrsnog igrača, Nikolu Stefanovića, nema neku zavidniju minutažu u igri pa shodno toj činjenici njihovo odsustvo i nije toliko značajno i bitno da bi im se posvećivalo u najavama utakmica pažnja a da o preostalom delu ekipe koji će izneti teret toga meča nema ni jednog jedinog slova. Postavlja se, u ovom slučaju, logično pitanje “ kako će se osećati ti igrači kada već u samom startu a da meč nije ni započeo, kada vide da njih u mislima trenera nema nigdekoji samo govori o onima koji neće nastupiti. Sigurno im neće biti svejedno a njihovo samopouzdanje u samom startu biće narušeno.
Prema tome gospodine treneru predstanite da kukumavčite pred treći, odlučujući meč koji ćete odigrati u Kraljevu. Umesto toga pružite momcima koji će istrčati na parket dvorane u Kraljevu, maksimalnu podršku u svakom smislu. Zaboravite igrače koji neće nastupiti na meču i sa preostalim delom ekipe krenite u boj za najveći uspeh muškog lozničkog rukometa. Na kraju krajeva, momci koji su branili boje kluba u prvea dva meča protiv Metalca pokazali su i treneru i svima u klubu i svim svojim vernim navijačima, da vrede i da zaslužuju maksimalnu pažmju jer su u oba meča pružili odlične partije i umalo nisu izborili plasman u finale još nakon dva meča, što bi bio neverovatno dobar rezultat a pogotovo što su u odnosu na dva meča iz ligaškom delu takmičenja, u kojima su lozničani nastupili kompletni, polufinlni momci pružili mnogo mnogo bolje igre i ono što su njmnje zaslužili jeste poverenje onoga koji ih vodi na utakmici.
SREĆNO !