Taman kad su se klubovi ponadali da će nakon debakla futsal reprezentacije Srbije u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo konačno imati priliku da odrade letnje pripreme, od početka pa do kraja, uzgred rečeno i najvažnije u toku sezone, u kompletnom sastavu, stiže vest da će futsal reprezentacija Srbije poslednjeg vikenda pred start Lige imati dva prijateljska meča. Na taj način klubovi, koji daju reprezentativce Srbije, biće lišeni najboljih igrača u samom finišu pripremnog perioda što će sledstveno sigurno dovesti do toga da ti klubovi neće ući u Prvenstvo maksimalno spremni što opet sa svoje strane ima brojne posledice tokom Lige. Dok se ranijih sezona možda moglo naći neko opravdanje za apsolutno istu pojavu kao što je ova, najnovija, u smislu da je reprezentacija u tom periodu igrala kvalifikacione mečeve, u aktuelnim okolnostima angažovanje reprezentativaca neposredno pred početak Lige za tamo neke prijateljske utakmice (da bi trener opravdao platu iliaveć šta) apsolutno nema nikakvog opravdanja niti smisla. Ovako ispada da se klubovi koji daju reprezentativce na taj način kažnjavju jer će njihova ekipa u Ligu ući nespremna a ako se ovome doda i činjenica da se igrači sa reprezentativnih akcija u klubove vraćaju vidno istrošeni, jer ne postoji saradnj selektora i trenera klubova koji daju reprezentativce oko plana rada pa se na akcijama reprezentacije radi kao da će sutra biti sudnji dan, a veoma često i povređeni, celokupnu ovu ujdurmu čini još tragičnijom. Očigledno je da je reprezentacija Srbije jedno preduzeće a klubovi koji daju reprezentativce sasvim drugo i da između te dve firme ne postoji nikakva saradnja kao da se ne radi o klubovima i reprezentaciji iste Države.
Naravno kao svih predhodnih sezona zbog ovakvog načina rada Savezuakoji čak pravno i ne postoji već egzistira kao neki prilepak Fudbalskog saveza Srbije, posledice snose klubovi i igrači jer ih očigledno niko ništa ne pita niti konsultuje već im se samo serviraju odluke onih koji se bave reprezentacijom a koji su prvi koji bi trebalo da koordiniraju rad reprezentacije i klubova na obostrano zadovoljstvo i interes. Ovako klubovi se bacaju u mišje rupe i disciplinovano ćute, nemajući ni malo hrabrosti da se odupru ovakvom načinu rad u futsal sportu zbog kojeg trpe velike posledice. Kao da nije dovoljno to što je klupski futsal u Srbiji u svakom pogledu jadan i bedan i nalazi se na najnižoj grani srpskog sporta već ovakvim sistemom rada treba uništiti i ono malo nešto vrednog u njemu ako to uopšte i postoji.
Očigledno je da nepisano ali sto puta dokazano pravilo da igrači čine klubove a klubovi reprezentaciju u slučaju srpskog futsala ne važi pa nije ni čudo što je srpski futsal miljama daleko od iole malo ozbiljnijeg profesionalnog sporta kakav se želi prikazati u javnosti.
Putuj Igumane i ne misli na manastire.