Biti Ćovek oduvek je bilo teško, pogotovo u ovo današnje ludo vreme kada ljudski obraz i čast gotovo da nemaju nikakvu cenu. Biti suvi profesionalac u najdrastičnijem značenju te reči nije nimalo čest slučaj u svakodnevnom životu pa tako i sportu koji je samo jedan njegov delić. Biti uspešan u onome šta radiš je privilegija onih koji su uporni i istrajni, koji svakog dana rade na svom napretku, gladni su znanja i nepokolebljivi u onome što rade. Veliki sportista je samo onaj koji u svom karakteru objedinjuje sve predhodno navedeno.
Jedan od njih je Marko Perić, donedvni trener KMF Loznice Grad 2088 koga sportska sudbina ovog vrelog leta odvede u mađarski grad Vesprem čiji sportisti postižu zavidne rezultte ne smo na domaćem planu već uveliko i na internacionalnom. Futsal klub Vesprem biće njegova odrednica u narednoj sezoni sa kojom će pokušti da odbrani titulu Šampiona Mađarske i da njegova ekipa dogura što dalje u Ligi Šampiona.
Kada se kaže loznički futsal prva asocijacija svakog ljubitelja futsala i celokupnog sporta sigurno će biti Marko Perić. Popularni Perke je došao u klub ne tako davne 2000, godine i za kratko vreme do današnjeg odlaska sa lozničanima postigao rezultate sa kojima se retko koji trener u bilo kom sportu može podičiti. Pre svega uveo je loznične u Prvu futsal ligu Srbije, tri puta je osvajao Šampionsku titulu u Prvoj futsal ligi, tri put je lozničanima podario Trofej namenjen najuspešnijoj ekipi Kup-a Srbije i nadasve predvodio ekipu u Ligi Šampiona u dva ciklusa ostvarivši ogroman uspeh ulaskom u 6 najboljih evropskih ekipa.
Za vreme bitisanja u Loznici Marko je prolazio kroz sito i rešeto. Neko ko je ostvario navedene rezultate zaslužio je da mu se na gradskom trgu podigne spomenik još za života. Na žalost nije uvek bilo tako. Uvek poštovan od strane igrača sa kojima je delio hleb na lagatorskom parketu, uvažavan i voljen od strane navijača nije bio miljenik rukovodstva kluba. Osvojene titule i pehari nisu bili Perketu nikakva garancija za nastavak rada što je nešto što se ničim i nikako ne može niti zna objasniti. Toliko nepoštovanja i nezahvalnosti za osvojena odličja su izostajal najviše je bolelo totalno ignorisanje i dovođenje drugih trenera na klupu lozničana bez ijedne reči, poziva da ne spominjemo dostojan, ljudski i civilizovani oproštaj i zahvalnost za sve šta je uradio za klub. Nije sve to populrni Perke zaboravljao ali je rukovodstvu kluab opraštao upravo kao Veliki Čovek, Ljudska gromada i na poziv da se vrati u klub i da vadi krompire iz vatre a da nije jeo ni luk mirisao odazivo se uvek bez obzira na nekorektan i neljudski odnos kluba prema njemu i davao je celog sebe kao što to uostalom radi od početka svoje igračke a od nedavno i trenerske karijere.
Saigračima je Perić uvek bio utoritet kojeg su poštovali i uvažvli do neba a on im je uzvraćo istom merom. Nkad nije dao da se na igrače uputi bilo koja ružna reč i sve uspehe je pripisivao njima a sve poraze isključivo sebi. Nekima od njih je bio idol i uzor, nekima iskreni prijatelj a nekim kao i brat. Veliko poštovanje je uživao među žiteljima Loznice koji su dobro znali šta je Perke činio za njihov klub. Svojim kulturnim, vaspitanim i ljudskim odnosom prema svakom plenio je na svakom koraku bilo gde se nalazio.
Neko to od gore vidi sve i upravlja našim životima, određuje našu sudbinu, nagrađuje one Prave, onim koji to nisu pruža ponovo šansu da to budu. Upravo angažmanom u Vesprem i neverovatnim uslovima za dolazak u redove Prvaka Mađarske, popularni Perke je nagrađen pre svega kao ćovek a zatim i kao vrhunski sportista, profesionalac zahvalan čak i onima koji to nisu zasluživali. Ali takav je Marko i sigurni smo da drugačiji ne može biti. Svojim predanim radom, posvećenošću, ljudskim odnosom prema svim iz svoje okoline, pre svega momcima koji su njegove ideje ostvarivali na terenu i prema svojim saradnicima najmanje što je zaslužio je ovako dobar angažman kao što je ovaj u Vespremu.
Mnogi se pitaju i pitaće se da li je Marko morao da napusti Loznicu. Pisac ovog teksta sigurnp može tvrditi da je Perić jako želeo da nastavi tamo gde je stao, da sa ekipom koju je po prvi put on selektirao, što se pokazalo kao jedini ispravan put u stvaranju šampionskog tima a što nije bio slučaj u predhodnim sezonama. Da sa momcima na koje je veoma ponosan proba da lozničane odvede među osam najboljih evropskih ekipa u Ligi Šampiona bez obzira na ne sjajnu klupsku situciju pre svega se misli na finansije. Lomile su ga pojedine ponude drugih klubova iz inostranstva ali je i pored ignorisanja od strane kluba, kako igrača tako i njega od kako su se ekspresno raspustili nakon osvajanja šampionske titule, vezanog za isplatu dugovanj koje su igrači i on istakli ko uslov za razgovore oko produžetka saradnje. Međutim vreme je prolazilo, poziva nije bilo i njegova ogromna želja da nastavi rad u Loznici vremenom se ugasila. Zahvaljujući Onome i samom sebi usledio je poziv Vesprema za koji nije imao ni jedan razlog da ne prihvati. Da je klub već tokom Lige ili odmah po okončanju zlatnog plej off-a, što bi učinio svaki klub koji pledira da bude Pravi, Periću ponudio produžetak saradnje sigurno bi Perić već tad pristao da ostane u Loznici.
Međutim ništa se oko toga nije desilo. Onaj Odozgo je rekao DOSTA i nagradio Perketa angažmanom u klubu u kojem će se isključivo baviti poslom trenera i u kojem neće morati da vodi računa o stvarima koje nisu u opisu njegovog posla, od nekih banalnih pa sve do onih da moli igrče da ne napuštaju klub u toku prvenstva iako su pojedini već uveliko bili spakovali kofere. Poslao ga je u klub gde je trener Gospodin ćovek, poštovan i uvažavan na svakom koraku, cenjen zbog svog profesionalnog odnosa prema radu i klubu uopšte.
Zbog svega toga kao neko ko je u poslednje četiri sezone bio svedok svih zbivanja vezanih za Perića oko rada i angažmana u Loznici samo da velemajstoru futsala i Ljudini Marku Periću poželim puno uspeha u novom klubu. Takođe želim da mu se zahvalim na izuzetno profesionalnom i korektnom odnosu koji je imao prema ovom portalu dajući primer mnogim drugim sportistima kako se treba odnositi prema medijima. Drago mi je što sam nakon skoro 50 godina boravka u sportu imao priliku da upoznam takvu ličnost poput Marka Perića a nisam baš imao puno prilika za to.
I na samom odlasku, bez obzira na sva zbivanja Perke se džentlmenski poneo prema dosadašnjem klubu. Njegovo „Doviđenja ali ne zbogom“ ukoliko mi je uopšte dozvoljeno promenio bih delimično.
Hvala ti za sve i nikad se više ne vraćaj tamo gde nisi poštovan i uvažen. Ono što nisi imao priliku da osetiš u dosadašnjem klubu osetićeš u novom klubu itekako.
Lično neću ti reći ni zbogom ni doviđenja. Jedan za drugog smo uvek bili tu. Tako će i ostati.
SREĆNO