Košarkaši Beka iz Beograda u 5. kolu Druge lige Srbije savladali su sasvim zasluženo u Lagatoru indisponiranu ekipu Loznice rezultatom 66:54 po četvrtinama 19:19, 18:9, 12:14, 17:12.
Kada ekipa za ceo meč postigne samo 54 koša, što je često uobičajena doza za jedno poluvreme ne može ništa drugo očekivati osim poraza. Kada se ovoj činjenici doda još jedna a to je procenat ubačenih trojki od bledih 14% (37/5) sve je onda jasno kao dan. Da je neki slučajni namernik došao večeras u Lagator na osnovu viđenog na terenu, pogotovo onog iz drugog poluvremena pomislio bi da je „žutima“ večeras bilo dozvoljeno jedino da koševe postižu iz pokušaja za tri poena. Pucali su puleni trenera Kasuma van linije 6,25 kad god je ko hteo i iz bilo koje pozicije neodgovorno a čak u pojedinim momentima i veoma tvrdoglavo ćeleći da dokažu nešto što samo oni znaju šta, ali nije ih htelo večeras. Nisu lozničani večeras delovali kao ekipa ni u jednom segmentu a pogotovo u disciplini igre i zajedništvu kao i u ponašanju što na terenu što na klupi. Za to vreme, skromna ekipa gostiju koristila je sve slabosti domaćina kojih je bilo na ovom meču u izobilju i što bi se popularno reklo ni kriva ni dužna otišla kući pevajući.
Delovali su lozničani donekle dobro samo u prvom kvartalu meča koji je okončan bez pobednika. Međutim već u drugih deset minuta počeo je raspad u njihovoj igri i koječemu još tako da su gosti otišli na veliku pauzu sa devet koševa prednosti što se na kraju pokazalo da je bio preveliki zalogaj za domaćina. Uspeli su lozničani, pre svega zahvaljujući skromnim kvalitetom gostiju a nikako svojim da treću četvrtinu reše u svoju korist rezultatom 17:12 za sveukupnih 49:42 za goste što je se moglo dostići i prestići do kraja meča.
Očekivalo se da će se domaćin u poslednjih deset minuta prizvati svesti, stati na loptu, odigrati timski i odgovorno i nadasve da se neće utrkivati u šutevima za tri poena jer je čak i koševima u sali bilo jasno da ih neće, međutim od toga se ništa nije desilo uz konačni epilog, 66:54 za disciplinovanu ekipu Beka čiji su igrači, kako oni na terenu tako i oni na klupi, zajedno sa rukovodstvom delovali kao celina u svakom pogledu a košarka je na kraju krajeva ipak kolektivni sport.