Koliko god se trudili da napravite dobar (idelan) plan za neka svakodnevna dešavanja, život vam uvek pokvari takav plen i tera vas da taj plan menjate, dopunjujete ili u najgorem slučaju da ga potpuno odbacite pri čemu je veoma bitno izvući pouke iz načinjenih grešaka i gledati da se one ne ponove nekog sledećeg puta pri čemu je uvek aktuelna ona narodna da se „onaj koji zna uči na tuđim greškama“.
Rukovodstvo FK Loznice imalo je plan da u aktuelnoj zimskoj pauzi, što se tiče igračkog kadra, da realizuje dva zadatka. Prva se odnosio na reorganizaciju igračkog kadra koji je okončao zlatnu lozničku jesen obzirom da je teren pokazao da se na listi igrača nalazi ne mali broj onih koji ne odgovaraju zahtevima kluba kao i da na pojedinim igračkim pozicijama postoji višak a na drugim manjak igrača. Drugi zadatak se odnosio na dopunu postojećeg igračkog kadra obzirom da su u klubu procenili da se sa postojećim igračkim kadrom klub neće uspeti da zadrži poziciju u zoni play off-a u kojoj se nalazi zahvaljujući odličnim rezultatima iz odigranih jesenjih 22 kola.
Racionalizacija igrčakog kadra je obavljena odlično. Klub se ratosiljao nekolicine igrača pri čemu nijedan od njih nije mogao imati ni trunku zamerke na odluku kluba jer su teren i statistika bili neumoljivi. Na ovaj način se od broja 30 (27 seniora i tri omladinca) došlo do cifre od 20 (17 seniora i tri omladinca) što je sasvim dobar osnov da se realizuje dopuna postojećeg igračkog kadra na 20 seniora i tri golmana, čemu klub teži, tako da bi brojka od 23 igrača, na svakoj poziciji po dva uz neophodna tri golmana bio onaj koji bi nastupao u daljem takmičenju. Racionalizacijom broja igrača svakako su ušteđena znatna sredstva koja se mogu usmeriti na drugi zimski zadatak, dopunu ekipe sa novim pojačanjima.
Međutim u realizaciji drugog zadatka koji se odnosi na dopunu ekipe novim pojačanjima javio se problem koji baš nije bio neočekivan. Apsurd je da klub poseduje materijalna sredstva ali na tržištu baš nešto i nema igrača profila kakav je potreban Loznici. Razlog ovoj pojavi leži pre svega u činjenici da su se igrači još letos udomili u klubove u kojim će ostati najmanje do isteka aktuelne sezone a svakako nije zanemarljiva ni činjenica da je iz sezonu u sezonu ponuda igrača na tržištu sve siromašnija.
Kako tako u novonastalim okolnostima čelnici kluba su krenuli u realizciju drugog zadatka. Činjenica je da prelazni rok tek je počeo (16.01.2026.) i da će trajati do 12 časova 12. februara što znači da vremena ima dovoljo za realizaciju dopune igračkog kadra ali je veliki problem što su ekipe ovih dana krenule sa pripremma i da tu slobodnih igrača nešto i nema. Čelnici kluba su se u ovakvoj situaciji okrenuli inostranstvu, srpskim ligama kao i malom broju igrača koji je aktuelne zime napustio klub iz istih razloga zbog kojeg je Loznica otpustila poveći broj.
Novi zeleno beli postali su golman Nikola Lakić (Radnik, Bijeljina), Marko Jovović (Mačva), Veljko Radičević (Real Podunavci), Milan Kremanović (Italija, 4. liga) i Yanis Zeghoudi (5. liga Francuske).
Već na prvi pogled na njihov igrački CV i statistiku može se zaključiti da se lozničani sa novalijama nisu ni malo usrećili. Za golmana Lakića se kako tako mogu pronaći neki adekvatni razlozi za angažovanje. Loznica je otpuštanjem Mitrovića ostala na dva golmana i jednim iz omladinskog pogona što bi bio veliki rizik da sa njima krene u nastavak takmičenja. Bilo je i nezadovoljstva u klubu odbranama Savića i Antonića pa je klub reagovo i angažoavo Lakića. Pitanje je koliki su kvaliteti Lakića ako se u obzir uzme činjenica da dolazi iz sedmoplasirane ekipe (od deset) Premijer lige BiH, ekipe Radnika iz Bijeljine u kojem je od 19 mečeva nastupio u 12 ostvarivši minutažu od 1080 minua od mogućih 1710 primivši na 12 mečeva čak 19 golova.
Angažovanje Veljka Radičevića je u startu apsolutni promašaj. Dovesti 21 godišnjeg napadača iz četvrtoplasirne ekipe Srpske Lige Zapad, Reala iz Podunavaca, za koji Veljko nije uspeo da nastupi maltene ni na pola mečeva uz to postigavši samo dva gola ne zaslužuje nikakav dalji komentar.
Milan Kremanović dolazi iz italijanske 4. lige pri čemu nije nastupio u prvom delu Lige ni na jednom meču dok je poslednji nastup je imao čak 04.05.2025.Još ako se izrečenom pridoda i činjenica da Milan pokriva poziciju desnog beka, na kojoj Loznica ima već dva (solidna) igrača onda je njegov angažman apsurdan.
Marko Jovović dolazi iz Mačve iz Šapca. Mačva se kao i Loznica bori za play off pa je logično pitanje da li je igrač koji nije bio dobar rivalu iz Lige, dobar za Loznicu. Marko je nastupio samo na osam utakmica u jesenjem delu Prve lige Srbije sakupivši ukupno veoma mršavih 257 minuta na terenu i to uglavnom na samom startu a kako je Liga odmicala nigde ga nije bilo. Prema tome jasno je u samom startu da tu nema kvaliteta i da bi bio on samo na broju što je kontra gromoglasnim najavama trenera Nikolića da lozničani neće angažovati igrače koji bi bili samo na broju već proverene fudbalere koji mogu doneti znatan učinak Loznici u borbi za play off. Šta li od svega toga nudi Jovović bilo bi zanimljivo čuti od onih koji su ga angažovali.
Dolazak Yanis Zeghoudija je van svake logike jer je uz sav trud teško moguće pronaći razlog za angažovanje igrača iz 5. lige Francuske.
I tako se Loznica ove zime nađe u situaciji sličnoj letošnjoj kada su se u ekipi gomilali bezpotrebno kojekakvi igrači pa je klub više ličio na autobusku stanicu. Defilovali su kroz klub i Kurta i Murta a na kraju se došlo do nedavne seče glava takvih igrača koji sigurno nisu bili u klubu besplatno niti plaćali svoj stan i ishranu. Klub očigledno nije izvukao pouke iz predhodnog letnjeg prelaznog roka kada je delom bilo razumljivo takvo ponašanje pa je krenuo istim razmišljanjem i ove zime.
Kontrolni meč u Zemunu je jasno pokazao, što se i moglo pretpostaviti i pre njega da novajlije nisu ni približno ono što je potrebno Loznici u nastavku Lige i da igrača takvih profila ima u omladinskoj školi napretek, koji su btw klubu maltene van svakog troška. I sam trener Nikolić je nakon meča u Zemunu jasno rekao da nema potrebe da se proveravaju više novajlije, već da se moraju dovesti fudbaleri koji će moći odmah da igraju, vidno razočaran učinkom novajlija.
Prema tome ukoliko Loznica želi da postane ozbiljan, profesionalni klub mora prestati da bude socijlna ustanova. Profesionalizam ne trpi takvo razmišljanje i surov je jer traži samo rezultat. Na rukovodstvu kluba je da raskine sa takvom praksom i da do kraja aktuelnog prelaznog roka angažuje zaist igrače koji vrede i koji joj trebaju vodeći računa o opšte poznatoj maksimi da svaki novoangažovani igrač mora biti duplo bolji od onog kojeg već klub ima. Jedino ako ekipa se može nadograđivati iz prelznog roka u preazni rok, iz sezone u sezonu jer dosadašnja praksa samo vodi korak unazd i predstavlja bacnje para koje se mogu upotrebiti za neke druge, potrebnije stvari ili dovođenje kvalitetnih pojačanja.