Da je itekako moguće okončati fakultet u roku, baviti se nekim sportskim zanimanjem, biti mlad a imati jasne ciljeve u životu i biti posvećen onome šta radiš pokazuje primer Marka Karapandžića inženjera tehničkih nauka i fudbalskog sudije iz Loznice.
Marko je rođen 2002 godine u Loznici a sudijskim poslom počeo je da se bavi od 2018 godine kada je navršio 16 godina.
“ Razlog mog bavljenja zanimanjem fudbalskog sudije leži u mojoj familiji. Suđenjem su se bavili i moj otac i deda kao i stric tako da sam i ja time „zaražen“ i nastavljam familijarnu tradiciju. Od njih trojice sam slušao dosta priča, doživljaja i anegdota koje su oni imali za vreme svojih karijera i tako sam stekao početno interesovanje i ljubav prema sudijskom pozivu. Svakako uticaj da počnem da se bavim suđenjem bili su i mogućnost putovanja, sticanja novih poznanstava i prijatelja a nije bio zanemarljiv ni ekonomsko finansijski aspekt jer mi je suđenje omogućavalo da zaradim neki svoj džeparac da ne „visim“ roditeljima oko vrata zbog toga“.
Početno zvanje, sudije treće kategorije stekao je sa 16 godina. Nakon što je preveden u stalnost – treće kategorije, kada je ispunio uslove stekao je pravo da polaže za sudiju II kategorije (republičke) čime je stekao i pravo da sudi na utakmicama Zone. Nedavno je dobio srećnu vest.
„Dobio sam poziv za seminar sudija Srpskih liga i ako budem uspešno položio fizičke norme i testove moći ću da sudim mečeve Srpske lige Zapad. „.
Pored bavljenja suđenjem Marko je upisao Fakultet tehničkih nauka u Novom Sadu na kojem ga od zvanja inžinjera deli samo odbrana diplomskog rada.
“ Nisam ni hteo ali ni „smeo“ da zbog suđenja zapustim redovno školovanje. Stav mojih roditelja bio je veoma jasan. A ako negde zaškripi znalo se čega sam se morao odreći. Međutim bio sam siguran da mogu biti uspešan na oba fronta, što se na kraju ispostavilo tačnim“.
Da li je bilo lako uskladiti obaveze prema Fakultetu i suđenje.
“ Tu sam pronašao dobar princip. Pet radnih dana u nedelji apsolutno sam posvećen fakultetu a subota i nedelja su pripadale suđenju. Naravno sve je to zahtevalo i određenu žrtvu ali sam od početka znao šta hoću i nije mi bilo teško da se kao mlad odreknem nekih stvari. Ako se dobro organizujete na kraju pronađete vremena za mnogo toga“.
Svako kad započne da se bavi nekim zanimanjem ima i svoje ambicije :
“ Što se tiče domaće scene želja mi je da što pre steknem mogućnost suđenja Super i Prve lige a svakako bi želeo da dobijem priliku da sudim i na internacionalnoj sceni. Onaj ko nema snove i ne veruje da nešto može dostići svakako mu se to neće i dogoditi.
Kad vam je bilo najteže u dosadašnjoj karijeri ?
„Najteže je u početku da preguraš prvu sezonu. Ako to preguraš pa ako i dalje voliš to onda ostaješ. Kad si mlad sudija mnogi te ne shvataju za ozbiljno. Još uvek nemaš izgrađen autoritet ali iz sezone u sezonu, sa iskustvom ide to sve bolje i lakše“.
Svedoci smo veoma često nemilih scena sa mladim sudijama .
“ Nažalost tako je. Nisu ni mene zaobišle. Standardno tu su vređanja verbalne prirode, guranja. štipanja i slično. Svi očekuju da ne grešiš i ne žele da shvate da si mlad sudija koji će sigurno nekad pogrešiti jer su greške sastavni deo suđenja i najelitnijih sudija. Kažu da sudija tokom meča donosi oko 300 odluka pa će apriori među njima biti i onih pogrešnih“
Šta smatrate jako bitnim da bi neko bio uspešan sudija.
“ Dosta stvari je tu bitno. Pre svega moraš biti posvećen suđenju, stalno učiti i usavršavati se, slušati savete iskusnijih sudija. Kad stupiš na teren moraš svoju sujete ostaviti van terena i shvatiti da se meč ne igra zbog tebe već da si ti samo servis utakmice koji ima zadatak da omogući ekipama da u duhu Pravila na terenu odluče ko je bolji. Veoma bitna je i moć komunikacije. Sudija mora biti spreman da uspostavi kontakt sa svim akterima meča jer će samo na taj način uspeti da meč uspešno privede kraju. Moraš biti autoritativan ali ne isključujući pokazujući da si ti najbitniji na terenu. Najbolje sudije su one koje se ne primete za vreme meča. Sudija mora biti pravedan, dosledan i uspešno voditi meč jer često puta nije sve ni u Pravilima. Sudija mora biti i pedagog pogotovo n mečevima mlađih kategorija“.
Kako bi Marko najkraće opisao sebe .
“ Uporan sam, perfekcionista, vredan, komunikativan i tvrdoglav. Ne bih ništa menjao kod sebe, zadovoljan sam ovakvim kakav jesam. Uvek stremim ka najboljem i sebe ne poredim sa drugim već sa onim šta sam zacrtao da budem“.
Bez podrške nije lako ostvariti svoje snove i ciljeve.
“ Imam apsolutnu podršku svoje porodice, familije, prijtelja, devojke i još mnogo njih. Svakako najveća podrška dolazi sa očeve strane. Ne retko sam slušao i najuspešnije sportiste kako pričaju o svom „sportskom ocu“, o osobi koja im je kroz karijeru važila za očinsku figuru tog dela života; za osobu koja je bila uz njih bez obzira na sve; koja bi i ostala uz njih bez obzira uspeo ili ne; koja ih je volela kao sina; koja im je u tom sportu iskreno i bezuslovno pružala vreme, snagu, pažnju, ljubav ; koja nesebično ništa zauzvrat nije tražila. Imao sam tu privilegiju da su moj otac i sudijski/fudbalski otac jedna, ista osoba. Moj ćale“.
Na kraju razgovora da li bi inženjer sa pištaljkom preporučio mladim da počnu da se bave suđenjem.
“ Što da ne. I suđenje kao i svako drugo zanimanje ima svojih i lepih i loših strana. Ako to vole potrebno je da budu uporni, da ne odustaju na prvim preprekama kojih će sigurno biti na tom putu. Proputovaće mestima u koje tokom života inače ne bi baveći se drugim zanimanjima. Steći će dosta novih poznanstava i prijtelja a nije ni mali broj onih sudija koji su se i okumili“.
Marko je sa svojih 23 godine završio Fakultet u roku. U sudijskoj karijeri postigao je sve što je mogao sa svoje 23 godine života. Uz to, iako mlad, svestan je mnogih životnih stvari, ima izgrađene principe, vaspitan je i kulturan, komunikativan i neko ko svoju tvrdoglavost ne bi menjao nikada. Priča o Marku treba da bude vodilja svakom mladom čoveku koji je pred izborom svog životnog i emotivnog opredeljenja. Dokaz da ništa nije teško ali da moraš da pokušaš i veruješ u sebe. Ili kako to on ume da kaže :
VERUJ i VIDEĆEŠ, NEMOJ i NEĆEŠ.