Futsaleri Loznice Grad 2018 trećom uzastopnom pobedom u finalnoj seriji play off-a Prve futsal lige Srbije po četvrti put su u svojoj kratkoj istoriji osvojili naslov Prvaka Srbije u futsalu. Ovom fenomenalnom nizu svakako treba dodati i tri Pehara namenjenih pobedniku Kup-a Srbije u futsalu. Iz aktuelnog sastava srpskog šampiona privilegiju da u svojim vitrinama imaju svih sedam odličja mogu se jedino pohvaliti Marko Avramović i Jakov Vulić.
Zlatni dečko lozničkog futsala Marko Avramović je član kluba od samog osnivanja. Sa njim je tokom svoje bogate karijere prolazio kroz sve izazove najčešće uspešno a večerašnja četvrta Titula, uz već tri osvojena Kup-a, su nešto čime se retko ko podičiti može. Nikada nije hteo da ode iz Loznice jer kako je to mnogo puta isticao do sada zeleno bela boja je bez premca u njegovoj karijeri.
Do ove poslednje Titule došli ste neverovatnim nizom od svih 23 pobede iz isto toliko mečeva :
“ Ove sezone smo baš napravili jedinstveni podvig obzirom da u Prvenstvu nismo rivalima prepustili nijedan bod. To je pre svega rezultat našeg velikog rada na treninzima i izgaranju na svakom meču do poslednjeg atoma snage mada iskreno mislim da imamo daleko najkvalitetniji igrački sastav. Do nijedne Titule nije lako doći pa tako je bilo i ovoga puta. Jesmo bili od samog početka Lige favoriti ali je sve to trebalo potvrditi na terenu a kad morate to ponekad zna da bude veliko opterećenje“.
Taj psihološki pritisak je bio vidan u prvom meču finalne serije ?
“ Prvi meč u finalnoj seriji je uvek najteži, pre svega psihološki zbog imperativa pobede. To se videlo i na prvom meču finala kada smo otpor rivala slomili tek u samom finišu meča. Stvorili smo dosta gol prilika koje nismo uspeli da realizujemo baš upravo zbog pritiska moranja da pobedimo. Već u drugom meču bilo je mnogo lakše. Na treći meč koji je odigran u Smederevu došli smo da odmah okončamo posao. Znali smo da smo fizički spremniji i kvalitetniji sastav kao i da će domaćin biti opterećem imperativom pobede tako da smo imali sve preduslove da Titulu opet donesemo u naše ormane. I pored rane prednosti domaćina nismo pali. Verovali smo u sopstvene snage i kvalitet i to smo već dokazali do odlaska na pauzu sa ogromnih četiri gola u plusu. U drugom delu meča rutinski smo odradili posao i na kraju zasluženo pobedili“.
Marko je 1. aprila napunio 34 godine ali na terenu izgleda kao da je tek na početku karijere. Jako ga je teško „uhvatiti“, uvek maksimalno motivisan i borben, istančanog njuha za gol, sposoban da na petoparcu „okrene“ rivala. Odakle Marko crpi toliku snagu i motiv ?
“ Futsalom se bavim pre svega iz ljubavi i u tome je jedina tajna. Dokle god budem mogao da na svakom treningu i meču dajem svoj maksimum koji je potreban ekipi, dotle ću se baviti futsalom. Nijedne pare ne mogu zameniti ljubav koju imam prema ovom sportu. Sa druge strane ovde sam rođen, živim tu, tu su mi porodica i prijatelji tako da nemam potrebu da nešto menjam. Jednostavno uživam i trudiću se da to još potraje“.
Prateći njegovu karijeru poslednjih pet sezona a znajući o kakvom izuzetnom ljudskom karakteru se radi, sigurni smo da ću oko njegovog vrata biti kačeno još zlatnih odličja.