I bi nevreme i pucaše gromovi na sve strane. Čovek sa zeleno belim dresom se prekrsti i pomoli da njegov klub vaskrsne. I bi tako.
Fudbaleri Loznice uspeli su da u šestom (po narodnom predanju 6 je đavoljev broj) kolu probiju led dubok čitavih pet kola i osete ono najlepše u sportu – slast pobede. Jučerašnja Loznica je bila svetlosnim godinama daleko od Loznice iz prvih pet kola, pa Boga mi i od one iz predhodne sezone po načinu kakvom igrom je došla do pobede. Delovali su zeleno beli od prve sekunde kao kolektiv koji zna zbog čega je istrčao na teren nakvašen kišom koja nemilosrdno nije prestajala da lije sve vreme meča. Rešeni da na terenu budu „svoje najbolje izdanje“ što je trener u govoru u petak pre početka poslednjeg treninga pred meč u Gornjem Milanovcu, jedino od njih imperativno i zahtevao, izabranici novog trenera Ivice Milutinovića kojem je ovaj meč bio debitantski na klupi Loznice, u jotu su ispunili sve njegove zahteve počevši od pojedinih taktičkih rešenja pa do toga da su se na terenu borili lavovski svih 90 i kusur minuta. Ovakvim pozitivnim pristupom meču, disciplinom u igri, motivacijom i borbenošću podsetili su na najlepše partije iz predhodne sezone koju su okončali velikim podvigom plasmanom na četvrto mesto na tabeli prvoligaškog karavana. Uz to pokazali su da nisu preko leta zaboravili da igraju fudbal, da imaju potencijale samo je bilo bitno da iznađu načine da ispolje svoju vrednost.
U tome im je u velikoj meri pomogao novi trener Ivica Milutinović koji je hrabro prihvatio ekipu koju nije selektirao, u jeku nove sezone kada treneri obično ne znaju na koju stranu će pre. Kao što je Milutinović za portal govorio da ima samo malo vremena do meča protiv Metalca i da za to vreme ne može da se uradi mnogo toga i u igru ekipe implentiraju novine na kojima se zasniva njegova trenerska filozofija, ali da je veoma bitno da i to mal novina igrači sa treninga prenesu na teren u Gornjem Milanovcu, što se upravo i desilo. Juče je viđeno totalno drugačije izdanje lozničana u odnosu na prvih pet kola. Nije mogao Milutinović da učini mnogo toga u igri lozničana za samo par treninga ali je uspeo u onom najvažnijem. Uspeo je da na ekipu prenese svoj karakter napadača i pobednika i da na taj način razbudi zeleno bele i da njihov potencijal poput vulkanske eksplozije izbaci iz njih na površinu, ono najbolje što imaju. Kako će lozničani igrati videlo se još od objave startne postave u kojoj su se našla dva centarfora što je jasno ukazivalo da će lozničani zaigrati napadački što bi im donelo po neki gol u mreži rivala a sa druge strane mnogo lakše igranje u odbrani jer jednostavno kada rivala stalno pritiskate još u samom začeću napada to je za njega ogroman problem. Upravo tako, stalnim pritiskom (ali ne predubokim i rizičnim) lozničani su prekidali napade rivala još u samom začetku, lako dolaze do poseda lopte koji im je omogućavao znatno veći broj napada a sledstveno tome dosta više šuteva na gol rivala, gol prilika a na kraju i samih postignutih golova. Za razliku od ranijih igara kada su lozničani napadali igrom unazad i kad su navijačima dosađivala brojna dodavanja između golmana i štopera jer ovi potonji nisu znali šta će sa loptom obzirom da statičnu igru i poziciju saigrača pa nije bilo ni slobodnih igrača koji bi iz zadnje linije izneo loptu u protivničku polovinu, juče su zeleno beli kidisali unapred i uvećem delu meča saterali domaćina u njegovu polovinu i odbrambenu trećinu što je svakako osnovni preduslov da dođete u gol prilike. Šutirali su lozničani iz svih pravaca, zvečale su stative gola domaćina, golman Premović bio non stop izložen mukama pa je pobeda na kraju mogla biti i ubedljivija. Istina nakon drugog gola domaćina, u poslednjih desetak minuta igre strepelo se za sva tri boda jer se domaćin konačno razgoropadio usled pada u igri gostiju, pre svega na planu fizike, ali je u tim momentima golman Lakić svojim sigurnim odbranama dao svoj doprinos prvoj i veoma značajnoj pobedi Loznice u novoj sezoni.
Nećemo ovoga puta o pojedinačnom učinku igrača jer je jučerašnja pobeda bila plod odlične igre celog kolektiva što je bila najjača strana sastava u predhodnoj sezoni a sa druge strane pokazalo se da će to mora biti temelj svakog uspeha u novoj sezoni. Ta snaga kolektiva, jedinstveni duh, što bi Kari Pešić rekao plastično “ svi za jedan, jedan za svi“ bila je u prvih pet kola prisutna samo na kašičicu pa su shodno tome i rezultati bili mršavi. Upravo se i tekst na portalu od četvrtka odnosio na to da se igrači probude, stisnu zube, izginu na terenu kako pojedinačno tako i kolektivno i da kada tako urade ne mogu igrati loše. Možda neće pobediti ali će zbog požrtvovane, borbene i motivisane igre sigurno opet biti nagrađeni aplauzima a ne da verni navijači, poput meča sa Borom 1919 odlaze sa tribina još u poluvremenu, razočarani ne rezultatom nego neborbenom igrom svojih ljubimaca.
Naravno da je i u odličnoj partiji lozničana bilo i propusta što je trener Milutinović sigurno uočio i što će sa svojim momcima sigurno popraviti u narednom periodu. Vremena će biti sve više ali pristupa igri kao protiv Metalca uvek mora biti.
Na kraju velika zamerka rukovodstvu kluba koje je u proteklih godinu i nešto dana uradilo dosta toga pozitivnog i sa svoje strane dal0 veliki doprinos podvigu lozničana, koja se odnosi na odugovlačenje prilikom imenovanja novog trenera. Da su reagovali mnogo brže sigurno bi Loznica na svom kontu danas imala koji bod više. Ne zna se zašto su čelnici kluba oklevali. Jednostavno morali su mnogo brže da reaguju nakon, istina neočekivanog bekstva sa bojnog polja trenera Nikolića. Jer ekipa bez trenera je kao obezglavljen zmaj. Već dan nakon ostavke Nikolića imali su mogućnost ili da poverenje ukažu pomoćniku Pajiću, našto je velikoj većini navijača i ličilo da će biti tako neimenovanjem novog trenera i Pajićevim rukovođenjem ekipom na dva meča ili da ekspresno, nakon temeljitog razmišljanja imenuju novog trenera. Poznato je da je svakom treneru bitan svaki radni dan sa ekipom a pogotovo onim stručnjacima koji ekipu preuzimaju tokom sezone. Jeste bilo do meča sa Grafičarom samo tri dana ali je do meča sa Borom 1919 bilo svih sedam dana tačno koliko je Milutinović imao pred meč protiv Metalca. I da ne bi uspeo da za tri ili sedam dana uradi bilo šta novo, sigurno bi svojom harizmom i pobedničkim mentalitetom i napadačkim fudbalom kod igrača razbudio najbolju verziju njih samih koja bi u ta dva meča bila sigurno dovoljna za veći broj osvojenih bodova.
Kako god. Pobeda protiv Metalca se slavi još samo danas jer svaka pobeda donosi jednodnevno slavlje a poraz jednodnevno tugovanje. Dolazi na red meč protiv Teleoptika i tri boda protiv crno bele filijale bi tri boda iz Gornjeg Milanovca učinila još vrednijim. Bitno je da i na meču u nedelju u 20 časova izabranici trenera Ivice Milutinovića budu opet „najbolja verzija sebe“ a kada je tako sigurno neće izostati aplauzi navijača bez obzira na rezultat. A vrlo je verovatno da ćemo se narednog vikenda radovati u ponedeljak.
Foto : Printscreen