U 2. kolu Super rukometne lige Srbije, rukometaši Vojvodine su kao domaćini savladali gostujuću Loznicu rezultatom 39:31 (16:14) a ta razlika je mogla biti i dvocifrena da je domaćin držao koncentraciju do kraja meča.
Ni najveći optimisti među navijačima Loznice nisu sigurno ni očekivali da njihovi ljubimci iz Novog Sada donesu u Loznicu bar jedan bod, što je bila apsolutna realnost pre početka meča. Međutim kako se kaže da „lopta je okrugla“ tako prognoze na papiru nisu validne jer je na kraju krajeva teren jedino merilo vrednosti i uspeha. Lozničani su sve do pred kraj 39. minuta meča delovali kao odlična superligaška ekipa. Do tog momenta igrali su borbeno, motivisano, duisciplinovano i odgovorno i uprkos promašenim zicerima imali aktivan i obećavajući rezultat, 22:21 i napad za izjednačenje.
Od tog momenta igra gostiju naglo počinje da se raspada. Tehničke greške, promašeni ziceri i najgore od svega ne vraćanje u odbranu nakon grešaka u napadu, omogućile su domaćinu da iz laganih kontri pune mrežu Marjanovića koji kao da je bio na streljani i treba mu čestitati kako je poslednjih dvadeset minuta imao i malo volje da bude na golu. Vojvodina uspeva da za samo minut vremena napravi seriju od 3:0 i odlepi se na 25:21 što je bio uvod u sramotni poraz gostiju koji su u drugom delu meča primili 23 gola od kojih barem polovinu iz nebranjenih kontri.
U sportu se pobeđuje i gubi. Nije sramota biti poražen ako si na terenu ostavio srce. Ali za način na koji je novi superligaš maltene predao meč u poslednjih dvadeset minuta može se samo reći da je sramotan i poželeti da se više nikad ne desi.