Poletiš, sletiš pa opet poletiš pa opet sletiš. I tako u krug, Ovim rečima se najbolje može oslikati dosadašnje ovosezonsko bitisanje KK Loznice u Drugoj ligi Srbije.
Razvojni put svakog novog člana bilo koje lige trebao bi da bude postepen. U prvoj sezoni nove Lige cilj bi uvek trebao, što u najvećem broju slučajeva i jeste, da bude opstanak u Ligi. Tom cilju se podređuju sve aktivnosti kluba koji nastoji svim snagama da obezbedi vizu za istu Ligi za narednu sezonu. Već druge godine trebalo bi da cilj bude viši od pukog ostanka kakav je bio u premijernoj sezoni. To je sezona kada se klub podiže na jedan viši nivo koji rezultatski gledano znači plasman u zlatnu sredinu ili još malo više u gornji deo tabele. Klub već ima jednogodišnje iskustvo i dokazani kvalitet u svakom pogledu i na to iskustvo i kvalitet nadograđuju se novi faktori koji su vezani za zacrtani viši plasman u novoj sezoni. Kad se klub dobro „ispeče“ u gornjem delu tabele onda dolazi eventualno razmišljanje o plasmanu u još viši rang. Do te faze se može doći najbrže tek u trećoj sezoni ligaškog takmičenja a praksa pokazuje da to zna da bude još neku sezonu i više.
Navedeni razvojni put je jedini životno sportski ispravan put jer kako kaže poslovica „sve što je brzo to je i kuso“. Za sve prave stvari u životu, kao i sportu koji je samo njegov jedan deo, potrebno je vreme. Dakle ne može se preko noći doći do bitnog rezultata već je potrebno uložiti mnogo rada, truda, znanja, sposobnosti i materijalnih sredstava da se klub vine u zavidan rang takmičenja.
Košarkašima Loznice aktuelna sezona je druga uzastopna u Drugoj ligi Srbije. U predhodnoj sezoni ostvaren je ostanak u Ligi pri čemu su lozničani prošli kroz galimatijas problema da bi na kraju uspeli da ostvare zacrtani cilj ostanka u Drugoj ligi Srbije. Iskreno im treba odati priznanje za postignut rezultat koji je iskreno govoreći bio veći od očekivanog pogotovo ako se uzmu svi problemi koji su klub pratili tokom premijerne drugoligaške sezone. Sve ono kroz šta je klub prošao u deitantskoj sezoni trebalo je da bude veliki okean iz kojeg je trebalo izvući pouke za narednu sezonu u kojoj se klub trenutno takmiči.
Naravno da je sportski uvek težiti ka višem ali se moraju dobro proceniti vlastite mogućnosti da se ne desi da „visoko poletiš“ a posle da „nisko padneš“. Prosto rečeno uvek u životu, pa tako i usportu u svakom trenutku, moraš da znaš gde nalaziš, gde ti je trenutno mesto ispod nebeskog svoda. Iz tih razloga druga sezona treba lozničanima da donose stabilizaciju kluba, rezultata i još nekih faktora i što se tiče plasmana da on bude iznad osmog mesta na tabeli. Uz rezultatski klub raste i u svakom drugom pogledu, finansijskom, stručnom, organizacionom, radu sa mlađim kategorijama kao i dovođenju sve većeg broja navijača na utakmice. Sa nekim takvim ciljem Loznica je ušla u aktuelnu sezonu, drugu po redu u Drugoj ligi Srbije.
Međutim, pre svega u pogledu rezultata, dosadašnii deo sezone protekao je u promenama raspoloženja umesto da klub ostane na zacrtanom putu. Nakon startna četiri poraz odmah se uvukao strah među čelnike kluba a sledstveno tome i među igrače pa i navijače. U takvoj, ipak se može reći maloj panici, najednom je bilo „samo da obezbedimo ostanak u Ligi“. Dovođenjem isksunog i kvalitetnog trenera lozničani su zabeležili deset uzastopnih pobeda za što im se mora odati veliko priznanje. Deset pobeda, automatski je odklonilo strah od ispadanja i ne samo to javila se, kako u klubu tako i među navijačima, izvesna doza euforija oko ulaskau viši rang. Plasman u KLS je u ovom trenutku od Loznice veoma daleko jer on zahteva mnogo stvari koje lozničani trenutno ne poseduju.
U takvoj atmosferi dočekana je utakmica 21. kola u kojem je u Lagatoru gostovao Hercegovac iz Gajdobre, trenutno prvoplasirana ekipa u Ligi. Gosti već nekoliko sezona, uz angažovanje velikih resursa bezuspešno pokušavaju da se domognu višeg ranga upravo potvrđujući napred rečeno da je za takav kvalitetan skok iz Druge u Prvu ligu potrebno vremena i angažovanje mnogih resursa. Celu sedmicu pre meča stvarala se nepotrebno euforija u Gradu a dobrim delom i u klubu. Sve je to dovelo do toga da su igrači toliko opterećeno ušli u meč da tokom prve četvrtine nisu znali gde se nalaze što su isksuni gosti vešto iskoristili, stvorili ogromnu razliku koju su samo održali do kraja meča. Ne kažemo da ne bi tako ili slično bilo da nije bilo ovakve euforije ali ne bi sigurno lozničani već u prvih deset minuta meča izgubili šansu da pobede velokog rivala.
Već nakon četiri dana sledilo je gostovanje u Pirotu, ekipi koja je u samom vrhu tabele i koja je slavila u Lagatoru u jesenjem meču protiv Loznice. Igrači već znatno psihološki ispražnjeni od proteklog meča protiv Hercegovca a znatno i deprimirani što je taj meč izgubljen, pogotovo pred ogromnim brojem, iako su realno bile jako male šanse da Loznica dobije taj meč ali je stvorena psihološka atmosfera dovela do toga da je to maltene postao imperativ pobede pa se okončalo kako se i završilo. U Pirotu lagan poraz, još jednom da se kaže, od jako dobre ekipe, realno očekivan pogotovo na stanje u kome je ekipa odputovala u Pirot posle poraza od Hercegovac u Lagatoru.
Utakmicom u Pirotu liga ije okončana pa se tako svi u klubu moraju i postaviti. Ostalo je još dosta toga da se odigra, čitavih deset kola i sve to vreme treba iskoristiti da se klub, ekipa i navijači resetuju na ispravan kolosek. Nema euforije ali ne i pesimizma ili još gore kako to obično biva kad se neko razočaran da preostali deo posla samo otaljava. Preostali deo Prvenstva treba iskoristiti da se nastavi dobrim putem tamo gde stalo. Stabilizacija i dalji rast kluba kako bi se aktuelna sezona jako dobro iskoristila i već sada počeli postavljati temelji za narednu sezonu. Dva poslednja poraza su ništa više nego dva sasvim obična poraza kakvih ima uvek i biće ih. To moraju svi u klubu da shvate kao deo odrastanja kluba. Nije Loznica u ova dva poraza izgubila ništa jer je Bogu hvala u dosadašnjem toku Lige ostvarila dobru zalihu bodova koja treba da im omogući plasman u gornji deo tabele što je i bio cilj kluba za aktuelnu sezonu. Lozničani samo iz ova dva poraza mogu mnogo toga da dobiju na više planova akoliko će dobiti zavisi isključivo od njih samih.
Prema tome svi u klubu treba da osveste i prihvate trenutnu situaciju koja je za klub više nego odlična i više nego što je bilo ko očekivao pre početka sezone. Svi su razlozi za jedno veliko zadovoljstvo u ovom trenutku i samo treba nastojati da se aktuelna sezona okonča sa još nekom pobedom koje bi bile šlag na toru ovosezonskog takmičenja Loznice. Zato svi u klubu treba da nastave vredno da rade kao u prvih 20 kola Lige i da u preostalih osam kola još više učvrste temelj jednog stabilnog drugoligaškog kluba. A o višem rangu „otom potom“. Biće vremena i za to ako klub nastavi da raste iz sezone u sezonu u svim aspektima njegovog delovanja a kad sve to sazri ni KLS nije daleko.