Sa veoma jakim emocijama svi koji nose zeleno belu boju u svojim srcima dočekali su meč 35. kola Prve lige Srbije, Loznica – Mačva koji je odigran u Šapcu. Igrali su Loznica i Mačva u bogatim fudbalskim istorijama mnogo međusobnih mečeva ali retko ko pamti ovoliku jačinu emocija koja je pratila meč poslednjeg kola play off-a.
Skupilo se na jednom mestu u jednom momentu mnogo toga što nije ostavilo ravnodušne navijače, igrače, trenere, sve ostale u klubu a i ogroman deo žitelja u gradu sporta Loznici. Jedna od tih stvari je nevoljno moranje lozničkog prvoligaša da kao domaćin ovaj meč odigra u Šapcu jer eto travnati teren Lagatora (koji iskreno i jeste u lošem stanju od samog početka bitisanja) mora da se čuva za druge klubove a pošto fudbaleri nisu svoji na svoje i nemaju ni najmanji uticaj na bilo koje pitanje vezano za stadion koji je u vlasništvu države Srbije i pod rukovodstvom FSS, to je bilo u fazonu „Ko vas šta pita, ne možete igrati na Lagatoru“ što je po ko zna koji put da se slično dešava od kako je stadion stavljen u upotrebu a što izaziva ne malu frustaciju u sportskoj ali i celokupnoj javnosti Grada Loznice. Samim tim navijači su ostali uskraćeni mogućnosti da pomognu svojim ljubimcima i to baš u meču kojeg su željno očekivali od predhodnog lagatorskog meča. Drugi razlog je svakako bes i ljutnja koje je izazvala sudijska krađa na predhodnom pomenutom lagatorskom meču u finišu preliminarne faze kada su sudije na očigled svih pokrali lozničane do koske poništivši apsolutno regularan gol Nikole Motike i to u situaciji kada je pobeda Loznicu mogla da izbaci u sam vrh prvoligaškog karavana i borbe za supericu. Na predhodna dva nadovezao se i treći razlog oličen u iznenadnoj i neočekivanoj ostavci predsednika kluba Željka Markovića koja je izazvala ogroman, nepodeljeni bes i ljutnju svih žitelja Grada Loznice za koju i vrapci na grani znaju da je iznuđena.
U svakom slučaju sa posebnom pažnjom se pratio ovaj meč, strepelo za njegov ishod. Još tokom meča ljubitelji zeleno belih bili su oduševljeni fanatičnoj borbi lozničana koji su se borili kao nikad do tada, uklizavali, borili se za svaki pedalj na terenu i u svemu tome nadvisili budućeg superligaša iz Šapca. Kraj meča označio je izliv bujice emocija od radosti i zadovoljstva pa sve do suza radosnica. Na adresu portala je vrlo brzo stigla poruka jednog vatrenog navijača, kratka i jasna “ Plačem“. I nije bila jedina. Po saznanju portala bilo je suza u očima i igrača, vd predsednika Sabahudina Mehmedovića i ostalih prisutnih. Jako emotivno je delovao govor Mehmedovića u svlačionici pre meča i nikad jači zajednički stisak ruku i kao grom tradicionalno „Loza“ i obećanje da će se na terenu „izginuti“.
I dan posle meča ne stišavaju se emocije. Aktuelno rukovodstvo, igrači, struka i svi ostali angažovani u klubu, odličnim rezultatima i podvigom koji su načinili u aktuelnoj sezoni, vratili su veru i ljubav prema zeleno beloj boji. Napokon su svi dobili priliku da se više ne srame srpskoligaškog bitisanja već naprotiv da se ponose svojim ljubimcem i ponosno isprse, onako „muški“ kad se priča o zeleno belima.
Pa ko to ima pravo da pokušava da sve ove emocije izbriše, pa uskrati pravo navijačima ali i ostalim žiteljima Grada Loznice da vole i da se bore za svoj klub, što čine svakodnevno pružajući nepodeljeno poverenje rukovodstvu, igračima i struci ? Dokle su navijači besni na pokušaj prevrata u klubu jasno govori susret urednika Portala sa nekolicinom navijača na gradskom šetalištu dan pre šabačkog meča i njihova molba da se pošalje jasna poruka „drugoj“ strani da ne ljute svoje glasače jer će ih zbog ovoga biti mnogo manje kada im to bude trebalo.
Svi koji imaju bar malo razuma ali i želje a pogotovo ljubavi prema klubu čiji interes treba da bude iznad bilo kojeg pojedinačnog, nadaju se da će zeleno beli u narednom periodu nastaviti tamo gde su trenutno stali na zadovoljstvo i ponos svih žitelja Grada Loznice a i većeg dela fudbalske javnosti u Srbiji.
Foto : FK Loznica