Čudni su putevi Gospodnji…Dovode nas u situacije i gradove za koje nismo ni pretpostavljali da ćemo ikada imati neke dodirne tačke sa njima. Pre nekih pet godina putevi Gospodnji ga sa velikog fudbala dovedoše na mali (futsal) u kojem i dan danas bivstvuje sa, za 24 – godišnjeg igrača, zavidnog i ponosnog sportskog i životnog CV-a. Standardni reprezentativac futsal reprezentacije Srbije i kapiten u ekipi u kojoj nastupa još nekoliko reprezentativaca Srbije. Student III godine Mašinskog fakulteta i jedan od retkih koji opovrgavaju tvrdnju da su vrhunski sportiski neobrazovani i sve šta ide uz to.
Sport, kao društvena delatnost, višestruko utiče na razvoj ličnosti u biološkom, sociološkom i psihološkom aspektu. Uticaj sporta je veliki pogotovo u početnim godinama bavljenja sportom i zna da bude izraženiji nego uticaj porodice i škole. Pod uticajem sporta dolazi do formiranja određenih karakteristika ličnosti koje sportisti omogućavaju da uspešno jezde i u svakodnevnom životu.
Kako je bavljenje sportom uticalo na formiranje tvoje ličnosti ?
„(Uf :), prvi put.
Od samog detinjstva sam uvek sebe isticao kao vođu, lidera. Mislim i da je ta kapitenska traka koju sam nosio u bivšem klubu kao i klubu u kojem sam igrao veliki fudbal, bila realni odraz moga karaktera, od samog starta. Uvek sam voleo da preuzimam odgovornost na sebe, da se ne oslanjam na nekog drugog, kako na terenu tako i u stvarnom životu i mislim da me je tu sport najviše izgradio kao osobu. Kapitenska traka u meni je budila liderstvo i to mi je omogućavalo da budem snažniji i jači kako na terenu tako i u realnom životu.
Ima li nešto što sport nije promenio u tvom karakteru a ti bi voleo da je se to desilo ?
„(Uf :), drugi put.
Zanimljivo pitanje. Mislim da se to odnosi najviše na strpljenje, da nisam u nekim situacijama dovoljno smiren. Mislim da će to možda ići sa godinama i sa iskustvom koje će stiče kroz sport. Tek mi je 24 godine, prošao sam dosta toga ali mislim da na planu strpljenja se nije nešto mnogo promenilo od samog starta pa do danas. Siguran sam da će se to vremenjom menjati, iz godine u godinu, kako u sportu tako i sa godinama života. U nekim situacijama je dobro planuti, da adrenalin šikne na sve strane kako bi se razbudili iz neke letargije, ali je većinom „hladna“ glava bolja od one „vruće“.
Šta predstavlja sport u tvom životu ?
Roditelji su me oduvek vaspitavali da se u životu ne oslanjam samo na jednu stvar, da mi sport kao sport ne bude jedini prioritet u životu. Škola mi je bila na prvom mestu a sport je bio sporedna stvar sve do nekih mojih 20 godina. Tada smo svi u porodici shvatili da sva dotadašnja ulaganja u sport zaista nešto vrede i da treba pokušati. To što sam do sada postigao dobar je putokaz kako da se ponašam u životu i na terenu. Sa druge strane sport mi često predstavlja izduvni ventil. Da mi sam izlazak na teren omogućava da napunim baterije za ono što mi sledi van terena bilo da je to na fakultetu, u kući ili bilo kojim drugim životnim aktivnostima. Sa te strane sport više smatram kao uživanje nego kao neki posao.
Kad bi rangirao bitne stvari u tvom životu koju poziciju bi sport dobio ?
Ne bih ja striktno rangirao pojedine aspekte mog života. Prvo, najvažnije mesto bi mogao da podelim na tri celine. Možda su u ovom momentu to dve celine pošto sam na fakultetu došao do završne godine mada me je sport malo udaljio od škole ali svakako imam nameru da završim fakultet i tu nema dileme. Tako da mislim da su mi porodica i sport na prvom mestu i ne bi ih odvajao jedno od drugog. Da je sport visoko rangiran govori i sama činjenica da sam zbog njega po prvi put napustio kuću, rodni grad i još toga.
Da si ti Neko, šta bi promenio u sportu ?
Pre svega bih promenio situaciju oko ulaganja u rad mlađih kategorija. Rad sa mlađim sportistima je veliki problem u državi. Uzeću primer futsala. Ranije smo imali 1-2 kluba koji su proizvodili igrače a i dan danas se iz tih klubova crpe igraći. Nove generacije nemaju gde da uče. Ja sam lično imao sreću i priliku da imam optimalan put u svom igračkom razvoju. Preko mlađih kategorija, pa preko B tima Ekonomca koji je učestvovao prvo u trećoj a kasnije i u drugoj ligi, pa na kraju do seniora. Upravo preko B tima, u kojem sam naučio mnogo toga dospeo sam do prvog tima Ekonomca a preko njega i do reprezentacije i evo sada i do novog kluba. Tako da mislim da su mlađe kategorije jako bitne i da bez njih ne postoji mogućnost da seniorske ekipe budu na vrhunskom nivou. Jer kako stvoriti dobrog igrača ako on počne da trenira sa 22-23 godine. Mogući su i ti slučajevi ali to su rariteti a ne pravilo“.
Da si ti Neko, šta bi promenio u svakodnevnom životu ?
Ima tu mnogo stvari koje bi trebalo da se promene. Dosta se u to umeće politika mada se ja trudim da se totalno isključim iz politike, kako svetske tako i nacionalne i dokle god se budem dobro osećao tako će biti. Međutim te kutije, pa ta deca i kad vidim te SMS poruke, generalno bih to menjao. Lečenje porukama, skupljanje novca, pogotovo kada su u pitanju deca to bih menjao na neki način
Ima li nešto što bi menjao kod sebe ?
Moju vruću glavu. Sebe bih malo smirio. Voleo bih na tome da radim. Smatram da bi mi to koristilo u porodičnim odnosima, odnosu sa devojkom i prijateljima, sa saigračima kao i sa samim sobom.
Da li si zbog „vruće glave“ gubio nešto u životu ?
Generalno ne, bar neke krupne stvari. Vodim se time da se nikada ne kajem zbog onoga što sam u tom momentu uradio jer sam to u tom trenutku želeo da uradim. Možda se više kajem zbog nečega šta nisam uradio a trebao sam. Znam da ponekad planem na utakmici, izgubim kontrolu nad sobom, uđem iz greške u grešku jer ne uspem da se iskontrolišem ali mislim da me to do sada nije puno koštalo. Ne kažem da neće ali ta samokontrola, tu bih voleo da poradim na sebi,
Kako biste opisali sebe u nekoliko reči ?
Tvrdoglav sam dosta. Impulsivan u trenutku. Pošten. Pravdoljubiv. Kod sebe najviše cenim iskrenost.
Kakve su tvoje ambicije što u sportu što u životu koji živis?
Što se tiče reprezentativnog sporta da što duže budem deo reprezentacije jer to mi je na neki način dokaz da držim taj neki dovoljno visok nivo. Igranje za reprezentaciju smatram kao veliku čast i privilegiju. Želeo bih da sa reprezentacijom igram na što većem broju takmičenja i da na tim takmičenjima doguramo što duže pa jednoga dana možda dođe i ta medalja.
Svaki igrač ima ambiciju da dođe do najboljih svetskih klubova, bilo da su u pitanju španski, ruski, portugalski. Voleo bih da se oprobam u takvim ligama da bih čisto video gde sam u odnosu na te igrače. Da vidim gde sam u tom trenutku. Da li sam daleko od tog sveta ili ne ?. Da steknem uvid da li ja mogu igrati na tom nivou. Pa ako uvidim da mogu, želja bi mi bila da što duže ostanem na tom nivou. Da li će tako biti zavisi od dosta faktora, delom zavisi od mene a delom od još dosta pojedinosti.
Što se tiče životnih ambicija u tom pogledu sve mi je vezano za porodicu. Meni porodica daje vetar u leđa. Sve polazi iz porodice. Tako da i ja želim da jednoga dana zasnujem svoju porodicu, imam siguran krov nad glavom, zarađujem dovoljno. Da budem glava kuće i da decu izvedem na pravi put. Što se tiče fakulteta bilo je planova da steknem master zvanje ali u ovom trenutku ne vidim sebe u toj struci pa sam iz tog razloga počeo da tražim neke druge stvari kroz koje mogu da ostvarim sebe poput grafičkog dizajna, montaže. Svet se menja svakog dana tako da neko dugoročno planiranje u ovom trenutku nije racionalno ali moraš biti kadar da držiš korak sa vremenom jer u suprotnom gubiš sebe.
Kad bi mogao da biraš u koži koje životinje bi živeo ?
Lav. Odaje mi utisak vođe, lidera, borca za sebe i svoja prava.
Da li imaš neku misao ili životni moto koji te vodi kroz život ?
Volim da ističem druge a da drugi pričaju o meni. Naravno da mi je drago kad čujem lepe reči o meni. Mislim da to svi vole. Uvek polazim od terena jer kakav sam na terenu takav sam i u životu. Ne može tu biti mnogo razlike. Na terenu volim da pomažem drugima, da se dopunjujemo. Pri tome sam svestan svojih kvaliteta a pogotovo nekvaliteta i u svakom trenutku znam dobro šta mogu da ponudima a šta ne.
Da li si zadovoljan sa do sada urađenim u svom životu?
„Mogu reći da sam maksimalno zadovoljan. Jedino šta nisam uspeo do sada da uradim do kraja je da završim fakultet ali se nadam da će se uskoro i to naći na dnevnom redu“.
Gde vidiš sebe za 10 godina?
„ Pre svega vidim sebe kao porodično ostvarenog čoveka koji ima krov nad glavom i zarađuje dovoljno da svojoj porodici omogući pristojan život. Što se tiče sporta sebe vidim još uvek na terenu da aktivno igram kako u klubu tako i u reprezentaciji“.
Imaš li neku poruku za život drugim ljudima ?
Da traže sebe, da ne budu zatvoreni. Da ne rade nešto da bi se reklo da nešto rade. Treba da rade nešto u čemu će uživati, što vole. Da ne bude po principu eto moram da radim od 8-16 časova i da nemam svoj život i da nisam srećan. Gledam da svoje slobodno vreme upotrebim na najbolji mogući način mada sam svestan da u današnje vreme ljudi i nemaju slobodnog vremena jer moraju puno da rade da bi prehranili svoju porodicu. Ali opet nekako mislim da sebe ne treba zatvarati jer šta ti vredi tvoj život ako ćeš da radiš po ceo dan, uveče legneš da spavaš, ujutru ustaješ na posao i tako svaki dan. Tu nema mesta za porodicu, decu, prijatelje. Zato ŽIVI ŽIVOT A NE DA ŽIVOT ŽIVI TEBE“.
Ovo je bila priča o životu i sportu kao jednom njegovom deliću. Način na koji, nova akvizicija KMF Loznice Grad 2018, razmišlja i živi ovaj ne baš laki Život može da ga učini ponosnim sa njegove 24 godine. Nadamo se da će tako nastaviti i u narednim godinama i da to neće biti u duhu pesme „Poludim li u 25“. Da će imati dovoljno strpljenja i hladnu glavu da sve ovo što je do sada postigao u životu i sportu, još nadogradi da sve to bude još bolje i lepše. Da jednoga dana u miru, u bašti svog toplog porodičnog doma, učeći svoju decu životu i sportu na vlastitom primeru, može ponosno da kaže : „Ovo je bio vaš otac. Kristijan, Kića Vasić“.