Iako smo pre dve sedmice, nakon 1. kola Srpske lige Zapad, u kojoj su lozničani u Klupcima savladali ekipu Takova rezultatom 2:0, objavili poseban post o igri kapitena zeleno belih, Dragiše Komarčevića, to ćemo uraditi i drugi put, nakon utakmice 3. kola, jer je to kapiten Loznice, svojim odnosom prema igri, borbenošću i trčanjem, kojem mu nijedan od saigrača nije bio ravan, opravdano zaslužio.
Dragiša Komarčević će u decembru tekuće godine napuniti 36 godina. U tim godinama retko ćete naići na igrača (osim u najnižim rangovima) koji u tim godinama uopšte i igra a gde da pleni svojom odgovornošću prema igri, borbenošću i trčanjem kao što to čini kapiten zeleno belih. I na utakmici protiv OFK Mihajlovca bio je ubedljivo najbolji pojedinac na terenu. Pretčao je kilometre i kilometre na čemu mu mogu zavideti svi ostali saigrači od kojih se očekivalo da će u ovom elementu fudbalske igre oni prednjačiti iza već slobodno možemo reći veterana Dragiše Komarčevića. Osim pretrčanih kilometara, po pitanju borbenosti i odgovornosti prema igri, kapiten lozničana ličnim primerom je ukazivao saigračima kako treba igrati i boriti se za zeleno belu boju. Nažalost retko koji od saigrača ga je pratio u nabrojanim elementima. Ako sve na ovo doda da bez njegovih asistencija, naročito kod slobodnih udarac ili kornera, maltene ne bi bilo ni golova u protivničkim mrežama, onda cela priča u vezi Komarčevića postaje još blistavija i za primer svakome ko istrči na fudbalski teren bilo gde u Srbiji.