Čudni su putevi Gospodnji. Ovozemaljskim smrtnicima često nejasni mada nakon proteka manjeg ili većeg vremenskog perioda ukazuju im se zašto se nešto desilo. Valjda odatle i ona narodna „Nikad se ne zna zašto je dobro to što se desilo“.
Životna i sportska sudbina se proteklog vikenda „poigrala“ sa Kristijanom Vasićem, reprezentativcem, novim članom aktuelnog futsal Prvaka Srbije. Naime, popularni Kića je na utakmici 1. kola Prve futsal lige Srbije, Loznica Grad 2018 – Ekonomac postigao oba gola za domaćina i tako mu obezbedio prva tri prvenstvena boda. U svemu tome ništa ne bi bilo čudno da Vasić do dolaska u Loznicu nije bio dugogodišnji kapiten Ekonomca u kojem je proveo čitavu svoju dosadašnju karijeru.
Neki dan pre pomenute utakmice ovakav ishod dešavanja u vezi njegovog zvaničnog debitanstkog nastupa za lozničane, predvideo mu je pisac ovih redova a prilikom najave Vasića za početak Lige i utakmicu njegovog novog kluba protiv dotadašnjeg. Na prvo „baksuziranje“ da će Vasić postići prvi gol na utakmici protiv nekadašnjeg kluba, njegova reakcija je bila čuveno „UF“ i reči pa valjda neće baš tako biti. Na drugo „baksuziranje“ da će dati gol koji će odlučiti pobednika meča, jednostavno je ostao bez teksta ali je kroz šalu samo uspeo da ponovi malo pre izgovorene reči „pa valjda tako neče biti“
Međutim na subotnjoj utakmici njegovog bivšeg i sadašnjeg kluba oba „baksuziranja“ su se obistinila.
„ Nakon prvog gola preplavile su me emocije. Naravno da sam bio srećan što sam postigao gol za svoj novi klub koji je bio ujedno i moj debitanstki gol za Loznicu Grad 2018. Sa druge strane dolazile su emocije suprotnog smera jer nije lako zaboraviti predhodnih nekoliko godina igranja za matični klub. Emocije su me preplavile. Ostao sam bez ikakve reakcije i samo sam smogao snage da odem na klupu. Kod drugog gola opet tornado emocija mada sam ga lakše podneo nego prvi jer je gol postignut na početku drugog poluvremena kada se nije znalo da će baš taj gol biti pobednički. I pored toga prolazile si mi razne misli kroz glavu poput „bravo Kristijane“ ali i onih „pa zašto opet ja „ – ovako zanimljivu priču o svoja prva gola u dresu zeleno belih počinje Kristijan Vasić.
Da li ste pre početka utakmice razmišljali da su navedene situacije moguće…
„ Naravno kao i svakom igraču pred neku utakmicu vrzmaju se mnoge misli u glavi. Međutim slike kako postižem golove iskreno nisu mi prolazile kroz glavu. Više sam mislio o tome da ću videti svoje bivše saigrače sa kojima sam godinama delio i dobro i zlo i sa kojima sam i privatno prijatelj. Naš susret, doduše u različitim dresovima, izazvaće sigurno emocije koje ćemo podeliti zajedno. Međutim sve takve emocije se kad krene utakmica moraju ostaviti po strani jer ih sport ne prepoznaje kao takve i zahteva od svakog igrača da profesionalno ispunjava svoje obaveze ili što bi se reklo „Posao je posao a ljubav je ljubav“.
Da li pre utakmice razmišljate ili planirate da postignete neki pogodak na utakmici ?
„ Ne može se tako nešto planirati jer utakmica je kako se to kaže „živa materija“ i onemogućava bilo kakvo egzaktno planiranje kao što su to golovi. U igri sam više orijentisan na defanzivu, da budem dobra i sigurna potpora saigračima dok su mi gol asistencije u drugom planu. Naravno da poželim i da se upišem u listu strelaca mog kluba i da i na taj način doprinesem krajnjem uspehu. Lepo je dati gol, pogotovo što su mi ovo bili prvi golovi u novom klubu. Svaki gol igraču podiže nivo samopouzdanja tako da su ova dva u mom slučaju podigla samopouzdanje na znatan nivo. Možda bi mi bilo lakše da drugi gol nije bio odlučujući već da ga je postigao neki od saigrača. Međutim sudbina je tako htela i to, kao i mnoge druge stvari jednostavno moramo da prihvatimo upravo takve kakve jesu“ – završava ovu zanimljivu priču Kristijan Vasić.