Nakon uspešnog nastupa u Elitnoj rundi Uefa Futsal Lige Šampiona, kada su osvojeni istorijski prvi bodovi u „Eliti“, nenadano je došlo do osipanja igračkg kadra u ekipi prvaka Srbije, Loznici Grad 2018. Simpatizere lozničkog kluba iznenadili su odlasci kapitena De Souze i Amira Baručije dok je odlazak Luisa Fernanda manje više očekivan tako da se nakon njihovih odlazaka broj igrača u ekipi dvostrukog Prvaka Srbije sveo na samo sedmoricu (izuzev golmana) : Avramovića, Rosića, Pavlovića, Vasića, Todorića, Radovanovića i Dudua. Sa šest igrača nije moguće napraviti ni dve ekipe da odigraju „fucu“ a kamoli da se samo sa sedmoricom može ući u nastavak Prve lige Srbije gde lozničane očekuje velika borba da odbrane naslov Prvaka Srbije i pokušaju da pehar namenjen pobedniku Kup-a Srbije vrate u svoje vitrine obzirom da su ga izgubili na predhodnom kragujevačkom final four-u kup takmičenja.
Kapiten De Souza, popularni Dani, bio je osnovni šraf u igri lozničana a u viziji trenera Božovića trebao je, da odlaskom Marka Perića iz kluba, zameni popularnog Perketa i dobije ulogu novog vođe ekipe. Što se tiče njegovog učinka u igri lozničkog futsal kluba veliko opterećenje za njega su predstavljale godine. De Souza je još u februaru aktuelne godine navršio 38 godina starosti a to su godine kada niste ono što ste bili sa nekoliko godina starosti manje. U aktuelnoj sezoni bilo je vidno da učinak De Souze nije bio ni blizu onog iz predhodne sezone. Dani jeste vitalan, uvek motivisan i borben ali iz meseca u mesec vidno je da je njegov učinak sve manji. Sa druge strane upitno je i u kolikoj meri je uspeo da bude vođa ekipe, Bez obzira na navedeno niko nije računao na njegov sadašnji odlazak, računajući da će De Souza odraditi ovu takmičarsku sezonu do kraja, tako da je njegovo odsustvo u ekipi u nastavku Prvenstva u ovom trenutku veliki problem za klub.
Amir Baručija je proteklog leta pojačao redove lozničana. Prihvatio je, kako je i sam govorio, iznenadni poziv trenera Božovića da zaduži zeleno beli dres. Bio je prisutan od prvog dana priprema ali je zbog problema oko licenciranja morao da propusti prva dva prvenstvena kola. U nastavku Prvenstva pokazao se odlično, možda čak i bolje od očekivanog. Uz Rosića je bio najbolji klupski strelac jesenjeg dela takmičenja tako da je potez trenera Božovića da se Baručija angažuje bio apsolutno ispravan. Vredan i radan na treninzima, maksimalno borben na utakmicama, verovatno najvećeg samopouzdanja u ekipi, fajter Baručija se pokazao kao odličan i gotovo nezamenljiv na poziciji pivota pored, takođe letnjeg pojačanja lozničana, Marka Radovanovića, čiji je učinak protekle jeseni bio zaista mršav osim gola u Glavnoj rundi Lige Šampiona protiv prvaka Malte koji je lozničane praktično odveo u Elitnu rundu. Pored igračkih kvaliteta koji su za Prvu ligu Srbije i više nego dovoljni, treba istaći da je Amir za futsal pojmove mlad igrač jer je u septembru napunio 26 godina i mogao je da bude trajnije rešenje za lozničane na inače deficitarnoj poziciji pivota. Nakon okončanja jesenje polusezone nije došlo do dogovora sa klubom u vezi uslova nastavka karijere tako da je Baručija napustio Loznicu ali je već tada u džepu već imao tri primamljive ponude. U svakom slučaju, kao i odlazak De Souze, napuštanje redova lozničana od strane Amira je nenadano napravilo veliki problem klubu koji uzgred rečeno jesenji deo Prvenstva nije okončao na prvom mestu što je rukovodstvo kluba očekivalo od igrača i trenera.
Odlazak Luisa Fernanda, osim brojčanog minusa, ne predstavlja neki veći problem za lozničane. Luis je imao jako malu minutažu čak i kada su lozničani nastupali sa samo devet igrača. Saigrači kažu da Fernando nije loš igrač a zašto je imao navedeni tretman to najbolje zna trener Božović jer je očigledno da se Luis nije uklapao u sistem igre koji je trener postavio. Luis je nezadovoljan tretmanom sam zatražio odlazak i na taj način pomogao klubu da ga se „otarasi“ obzirom na velike troškove njegovog angažmana u odnosu na učinak na terenu. Treba istaći još da je veoma brzo ljubiteljima i poznavaocima futsala bilo jasno da su Taborda i Čavez, kojima je klub letos uručio otkaz, po kvalitetu daleko iznad novoangažovanih Fernanda i Dudua i da je potez da se njih dvojica angažuju bio totalni klupski promašaj. Ako se svemu ovome doda činjenica da je Dudu u avgustu tekuće godine navršio punih 35 godina a da je Čavez tek 22-to godišnjak onda je apsolutno apsurdan potez kluba da otpusti Čaveza a angažuje Dudua. Takođe može se reći da je otkaz Tabordi, koji je u aprilu tekuće godine navršio 24 godine a da se angažuje Fernando takođe veliki promašaj obzirom da je učinak Taborde u sezoni u kojoj je nastupio za lozničane bio i više nego zadovoljavajući.
Na marginama odlaska pomenute trojice futsalera jeste i slučaj golmana Petra Nikolića koji je zaista apsurdan. Petar je angažovan leta 2022 godine kada je bio proglašen za najboljeg golmana Druge futsal lige Srbije. U klubu je tada uveliko bio Jakov Vulić o čijim kvalitetima je iluzorno govoriti tako da je dovođenje tada već 27-mo godišnjeg Nikolića u najmanju ruku bio neočekivani potez jer je uobičajeno da uz golmana tipa Vulića, koji ne ostavlja maltene ni malo prostora rezervnom golmanu, bivstvuje neki mlad i perspektivan golman koji će uz iskusnog Jadžu skupljati iskustvo i znanje i u neku ruku biti prvi golman u doglednoj budućnosti. Petar je imo zaista mnogo malo vremena da iskaže svoj kvalitet koji je za tako malu minutažu povremeno nagoveštavo kao kada je u Ligi Šampiona u Glavnoj rundi u meču protiv Mostara u trenutcima kada se lomila utakmica, odbranio penal Slobodanu Rajčeviću. Još mnogo veći apsurd je što je Petar čvrsto prikovan za klupu postao i reprezentativac Srbije nakon povrede Aksentijevića i tako na svoj konto upisao nekoliko nastupa za nacionalni tim. Ostanak Nikolića nije dobro rešenje ni za klub a pogotovo ne za njega. Klub ima ne male troškove Nikolićevog angažmana a koji maltene samo služi za treninge. Za Petra lično sedenje na klupi je apsolutna propast jer je to najsigurniji način da golman“propadne tako da njegov eventualni odlazak ne bi bio nikakvo iznenađenje.
Na kraju takoše treba pomenuti i povredu Marka Radovanovića zbog kojeg je propustio nekoliko poslednjih utakmica pa je pitanje šta će se i sa njim dešavati u narednom periodu.
Pred rukovodstvom kluba je nenadano stvoren problem. Treba pronaći adekvatne zamene za igrače koji su otišli. Kvalitetnih igrača u Srbiji skoro i da nema. Sve što iole vredi je otišlo „preko“ a ono što nije angažovao je Novi Pazar koji ima veliku ambiciju u aktuelnoj sezoni da osvoji titulu Prvaka Srbije ili barem Pobednika Kup-a.
Ono što je portalu dostupno od informacija jeste da su predmet interesovanja kluba bivši igrači Loznice Grad 2018, Mladen Kocić i Danilo Kostić. Danilo Kostić, koji je učestvovao u osvajanju prve titule Prvaka Srbijem kao član izvanredne ekipe koju lozničani neće sigurno nikada uspeti da ponovo formiraju, trebao bi biti zamena za Baručiju. Popularni Dača je te sezone odigrao odlično i dao zavidan doprinos prvoj šampionskoj tituli lozničana. Oovg leta pojačao je redove Novog Pazara ali je ubrzo nakon loših rezultata novopazaraca napustio klub tako da je slobodan igrač.
Slučaj Mladena Kocića je pomalo „zapetljan“. Popularni Cipi je letos, nakon odluke kluba da ne produži saradnju sa Markom Perićem, digao sidro i napustio redove lozničana i pored želje kluba da ga zadrži. Ne ulazeći šta se tom priliko sve dešavalo, može se samo konstatovati da je Mladen pojačao redove Novog Pazara. Mladen je letos dogovorio jednogodišnju saradnju sa novim klubom i sa te strane ima obavezu prema Novom Pazaru mada je status svih futsalera u Prvoj ligi jako čudan jer u futsalu nema Ugovora koji regulišu međusobne odnose kluba i i grača tako da svaki futsaler može dići sidro kada hoće kao što klub ima mogućnost da igrača otpusti po svom nahođenju. Šta će se dalje dešavati u njegovom slučaju ostaje da se vidi a koliko bi značio njegov povratak u redove lozničana iluzorno je trošiti reči pogotovo u situaciji u kojoj se klub trenutno nalazi.
Naravno da klubu predstoji posao oko dovođenja i drugih igrača obzirom kako je to već pomenuto na početku teksta da u klubu trenutno egzistira samo sedam igrača (sa povređenim Radovanovićem) što je apsolutno nedovoljno i za samo održavanje redovnog trenažnog procesa a kamoli za ravnopravnu borbu sa rivalima za oba nacionalna Trofeja. Na kraju krajeva možda bi njegov povratak otvorio vrata za neke druge dolaske.