U srpskom futsalu se retko događaju lepe stvari ali zato uvek ima onih koje se mogu okarakteristikovati na suprotan način. Poslednja u nizu je neobezbeđivanje plasmana reprezentacije na Svetsko prvenstvo 2024 godine. Iako se nacionalni timnije plasirao na najveću svetsku smotru, vidno je da se organizacija ponaša kao da smo uspeli u kvalifikacijama.
U svakoj takmičarskoj sezoni Kalendar takmičenja je osnovni generator problema za klubove Prve futsal lige. On nedvosmisleno pokazuje da je Liga u totalnom zapećku a da jedino postoji reprezentacija kojoj je apsolutno sve podređeno. Niko ne spori činjenicu da je reprezentacija najvažnija I da sve treba učiniti da ona ima najoptimalnije uslove radi pripreme za evropska i svetska takmičenja. Međutim pri svemu tome ne sme se zaboraviti ni Nacionalno prvenstvo jer ono je teren koji stvara buduće reprezentativce. Dakle potrebno je prilikom izrade Kalendara takmičenja, pored interesa reprezentacije voditi računa i o potrebama klubova i izraditi takav raspored futsal aktivnosti koji će biti u interesu reprezentacije ali i klubova. Prva futsal liga, kakva bila da bila, a većina ljubitelja futsala se slaže da je slabog kvaliteta a naročito u organizacionom smislu , ipak postoji i ne sme se zanemarivati činjenica da je prisutna u futsalu kao i reprezentacija.
Portal je pisao o katastrofalno lošem Kalendaru takmičenja za jesenji deo sezone Prve futsal lige Srbije. Van svakog rezona i stručnosti je bilo da se u Prvoj futsal ligi Srbije odigraju dva početna kola pa da nastane dvonedeljna pauza nakon koje su se igrala dva naredna kola (3,4) pa da opet usledi dvonedeljna pauza. Očigledno je da onaj koji je izradio ovakav Kalendar takmičenja nema dodirnih tačaka sa klubovima i strukom, niti želi da ih konsultuje, jer mu nisu poznati osnovni principi trenažnog procesa i uvođenja ekipe u potrebnu sportsku formu. Ovako, u sistemu korak napred a dva nazad, trenerima ništa drugo ne preostaje nego da se snalaze kako znaju i umeju. Međutim efekat tako improvizovanog rada je gotovo nikakav jer kontinuiranog i sistematskog rada koje zahteva trenažni i takmičarski process, u takvim okolnostima, nema ni malo. Uz predhodno navedeno javlja se dodatni problem koji pogađa klubove koji daju reprezentativce pa se dešava da u njihovom odsustvu na klupskim treninzima budu prisutna samo nekolicina igrača što predstavlja veliki problem kako za trenera tako i za klub. Nije ni čudo što se u takvim okolnostima klub koji daje reprezentativce oseća praktično kažnjenim jer je očigledno za klub da je bolje da nema u svom sastavu reprezentativce.
Da pesma bude u istom tonu pobrinuo se i Kalendar Takmičenja za drugi deo Lige. Ekipe su većinom krenule sa pripremama za nastavak Lige nakon božićnih praznika a neke i nešto kasnije, dok je start Prvenstva predviđen za 16/17. februar tekuće godine. Taman kada se pripreme zahuhtaju i kada sledi finalizacija pripremnog perioda opet sledi već pominjana reprezentativna pauza U u ovom slučaju od 29. januara do 07. februara nakon koje preostaje samo još sedam dana do starta drugog dela Lige. Prema tome svaki klub koji u svojim redovima ima reprezentativaca neće biti u mogućnosti da pred sam start takmičenja trenira u kompletnom sastavu a neke od njih već na startu lige očekuju veoma važne utakmice. Još kada se predhodnom doda razlog zbog kojih se pravi pauza u samom finišu pripremnog perioda onda cela priča biva još apsurdnija. Naime u navedenoj pauzi reprezentacija će u Maroku odigrati dve prijateljske utakmice koje praktično neće imati nikakvu svrhu obzirom da reprezentcija Srije u nedavno okončanim kvalifikacijama za plasman na Svetsko prvenstvo 2024 godine nije uspela da izbori vizu za najveću svetsku futsal smotru.
Putuj igumane a manastir ko šiša.