Rukovođenje u svim poslovima i organizacionim aktivnostima je okupljanje ljudi u cilju postizanja određenog cilja efektnim korišćenjem dostupnih resursa. To obuhvata planiranje, organizovan je, vođenje i kontrolisanje organizacije da se postigne određeni cilj. Rukovođenje udruženjem sportskih klubova okupljenih oko zajedničkog cilja, takmičenja, mora biti u interesu klubova osnivača tog udruženja uvažavujući i ostale relevantne faktore koji sa tim udruženjem imaju određene dodirne tačke. Međutim u slučaju rukovodstva Prve futsal lige Srbije situacija je baš obratna i na štetu je svih klubova a pogotovo onih najboljih. Konkretno reč je o Kalendaru takmičenja Prve futsal lige koji sezonama unazad pravi velike probleme klubovima pogotovo onim najboljim.
Kalendarom takmičenja regulišu se plan i program Lige. On predviđa koliko će se kola odigrati u takmičarskoj sezoni kao i vremenske periode za njihovu realizaciju. Dobar i efikasan Kalendar je osnovni preduslov za svrsishodnost i regularnost takmičenja. Kalendar vodi računa o interesima klubova koji sačinjavaju to takmičenje vodeći računa o reprezentativnim selekcijama predmetnog nacionalnog granskog saveza. Svakako da je interes reprezentacije nacionalnih Saveza najvažniji ali isti ne može biti na štetu klubova. Da bi se izbegli problemi ovakve i slične prirode prilikom izrade Kalendara takmičenja uvažavaju se interesi i reprezentacije i klubova. Naravno da se daje prednost angažovanju reprezentativnih selekcija a da se preostali slobodni termini efikasno iskoriste za potrebe ligaškog takmičenja. U svakom slučaju ne sme doći do kolizije interesa reprezentacije i klubova ukoliko ima znanja i volje da se tako nešto ne desi.
U futsal sportu klubovi kao da ne postoje. Postoji samo interesi reprezentacije kojoj se sve podređuje a za takmičenje (Ligu) rukovodstvo i ne mari zaboravljajući da nisu kluovi tu zbog Saveza, već sasvim obratno. Unazad takmičarskih sezona dešavaju se nažalost iste stvari. Klubovima se nameće Kalendar takmičenja koji ne obezbeđuje optimalne uslove za realizaciju takmičenja. Gotovo po pravilu pred sam početak takmičarske sezone, bilo letnje ili zimske, kada su klubovi u jeku priprema za početak nove sezone dolazi do aktivnosti reprezentacije zbog čega su klubovi onemogućeni da se kvalitetno pripreme za sezonu koja je pred njima. Ova, po klubove jako štetna pojava dešava se iako nema nikakve potrebe da se desi. Umesto da se nakon utvrđenja termina reprezentativnih selekcija preostali slobodni termini planski rasporede i tako omoguće svrsishodnost i regularnost takmičenja, jednostavno rukovodstvo lige te slobodne termine rasporede prema nekom svom zaista čudnom nahođenju radeći protiv interesa klubova koji tu Ligu čine.
Konkretno selektor futsal seniorske reprezentacije Srbije, radi odigravanja kvalifikacione utakmice za naredno EP okuplja reprezentativce 27. januara a isti će se vratiti u klubove najranije 6. februara uveče. Sama informacija ne bi bila čudna da nastavak takmičenja u Prvoj futsal ligi Srbije nije zakazan za 7. februar, dakle samo jedan dan nakon povratka reprezentativnih igrača u klubove nakon punih deset dana odsustva. Svako ko se iole razume u sport zna da je ovakva situacija za klubove koji daju reprezentativce krajnje pogubna jer ti klubovi deset dana pre nastavka takmičenja ostaju bez reprezentativaca. To pre svega remeti normalni trenažni proces a sa druge, još gore strane, sprečava klub da se maksimalno pripremi za prvo kolo nastavka koje veoma često zna da bude presudno za neki od tih klubova.
Na taj način klubovi koji daju reprezentativce bivaju kažnjeni umesto da im se daje podrška sa svih strana jer nema reprezentacije bez klubova. Reprezentativci ne padaju sa Marsa već se stvaraju u klubovima pa se prema tome tim klubovima mora posvetiti maksimalna pažnja da ne budu oštećeni, praktično kažnjeni, zbog toga što u svojim redovima imaju reprezentativce. Egzistiranje takvih klubova pre svega je uslovljeno rezultatima koje klub postiže i od tih rezultata zavisi i obezbeđivanje finansijskih sredstava za bitisanje kluba pa opisna pojava direktno udara na same temelje kluba jer ako nema rezultata nema ni novaca. Onaj ko izrađuje Kalendar takmičenja očigledno ne vodi računa o navedenim klupskim problemima i prema klubovima se odnosi kao i da ne postoje. Sve navedeno lako bi se moglo izbeći da prilikom izrade Kalendara takmičenja postoji pre svega volja a zatim i znanje da se napravi Kalendar takmičenja koji će odgovarati interesima i reprezentacija kao i samih klubova.
U konkretnom primeru ne postoji nikakav smisleni razlog da nastavak takmičenja u Prvoj futsal ligi Srbije usledi 7. februara samo dan nakon okončanja desetodnevnog odsustva reprezentativaca iz klubova. Mogao se i morao odrediti neki drugi termin za nastavak takmičenja da bi se reprezentativci, nakon povratka u klubove, pre svega oporavili od desetodnevnih ne baš malih reprezentativnih napora sa kojih se veoma često sa povredama vraćaju u klubove i da klubovima ostane dovoljno vremena da se ekipa u kompletnom sastavu dobro pripremi za nastavak takmičenja. Očigledno da za tako nešto nema Volje a upitno je da li uz nedostatak volje ide i nedostatak znanja da se izbegne navedena situacija pogubna za klubove. Interesantno je da se klubovi maltene i ne bune zbog toga pa je cela situacija u ovoj jadnoj Prvoj futsal ligi Srbije u skladu sa onom “ plivaj sine daleko je Amerika“.
Klubovi. šta to beše ?