Finalnom utakmicom Loznica Grad 2018 – Novi Sad okončano je ovosezonsko takmičenje u Kup-u Srbije. U manje više nezanimljivom finalu, zašto krivicu u najvećoj meri imaju lozničani i njihova apsolutna dominacija na parketu Lagatora, ubedljivu pobedu je izvojevala ekipa domaćina, Loznice Grad 2018 rezultatom 5:0 (3:0). Lozničani su bili apsolutni favoriti i pre početka meča. Ostalo je samo bilo da svoj bolji kvalitet u svakom pogledu, i igračkom i stručnom, materijalizuju na terenu što su puleni trenera Marka Perića uradili na najbolji mogući način.
Futsaleri lozničkog prvoligaša jurili su po terenu kao hrtovi ne dozvolivši gostima maltene ni da dišu. Pobednik Kup-a Srbije je u najboljoj mogućoj meri pokazao da je napad najbolja odbrana. Lozničani su sabili rivala u njegovu polovinu i prosto se nije znalo sa koje strane su sledovali ubitačni šutevi i izgledne gol prilike. Doduše i u ovom meču domaćin je pokazao svoju najveću boljku. Stvorio je dosta gol šansi ali se i pored pet postignutih golova realizacija može oceniti kao neadekvatna. Odbrana je dosta dobro funkcionisala osim u poslednjih desetak minuta kada su gosti iskoristili malo opušteniju igru lozničana i nekoliko puta opasno ugrozili gol domaćina. Međutim po ko zna koji put kapiten Loznice Grad 2018, Jakov Vulić je pokazao da je trenutno najbolji golman u futsal Srbiji. Imponovala je perfektna fizička sprema za koju je bio zadužen Perićev saradnik Zoran Rakićević jer su lozničani ubitačnim tempom slomili ne samo rivala u finalu nego i Novi Pazar u polufinalu. Na sve predhodno rečeno treba dodati činjenicu da su lozničani do početne prednosti stigli već nakon 70 sekundi igre u finalnom meču a svi koje prate njihove mečeve znaju koliko rana prednost utiče da igra lozničana u nastavku meča mirnija i sa dosta dodatnog samopouzdanja. Bitna stvar za igru domaćina je bio i kompletan sastav ekipe što je treneru Periću davalo dosta mogućnosti da kombinuje na terenu.
Pojedinačno gledano, mada je futsal kolektivni sport, u oba meča veliki doprinos dali su Vulić, Kocić, Avramović, Todorić, Živanović i Pavlović. O Jakovu Vuliću je u proteklih sezona od kako brani gol lozničana rečeno mnogo toga tako da je sada potrebno samo konstatovati da je popularni Jadža bio na visini svog zadatka a to potvrđuje što nije morao nijednom da vadi loptu iz svoje mreže (jedini gol domaćin je primio kada je napadao sa golmanom u polju). Velemajstor futsala Mladen Kocić je poput najboljeg dirigenta rukovodio igrom domaćina. i još jednom pokazao koliko su u prednosti ekipe koje njega imaju u sastavu. Marko Avramović se prikazao u svojem najboljem svetlu i kao strelac i kao asistent. Pogotovo je Marko bio odličan u finalnoj utakmici ne samo zbog ranog gola lozničana već i kasnije u svim segmentima igre. Mladi reprezentativac BiH Todorić je pokazao da je vrsni strelac a dosta je doprineo igri lozničana u oba smera. Aleksandar Pavlović kao i mnogo puta ranije gotovo neprimetan a neko bez koga se igra a pogotovo odbrana domaćina ne može zamisliti. Lazar Živanović je i igrama na F4 pokazao da nije tek tako reprezentativac Srbije. Jedan je od ključnih igrača lozničana i igrač koji nikada ne razočara svojom igrom. Od dva Brazilca, Madruga je bio dosta učinkovitiji mada je ranije pružao dosta bolje partije nego sada na F4 ali mu ne može dosta toga zameriti. Mateusu očigledno ne prija proleće jer je upola onog Mateusa koji je oduševljavao sve u letnjem pripremnom periodu i jesenjem delu Prvenstva. Doduše pre F4 bio je povređen, preskočio je i nekoliko prvenstveni utakmica ali se svakako od njega očekivalo mnogo više. Mladi Radujković ovoga puta nije blistao sjajem iz predhodnih utakmica tako da će dug iz Kup-a morati da isplati u doigravanju. Slična je situacija sa Spasićem koji sigurno može mnogo bolje i više nego u ove dve kup utakmice a što je pokazivao svojim igrama u predhodnom periodu.
Sa klupe je ekipu predvodio Marko Perić koji je sa lozničanima već osvajao Trofeje, bilo ko igrač a ono što je sada aktuelnije i kao Šef struke. Popularni Perke je novi u trenerskim vodama ali Trofeji koje je već osvojio nagoveštavaju isto tako dobru karijeru kao što je bila i njegova sjajna igračka. Svakako je kao čovek, pre svega a nakon toga kao i igrač i stručnjak koji je klubu i Gradu doneo podosta Trofeja zaslužio da mu se za živa podigne spomenik u znak zahvalnosti za sve što je od srca, naravno i profesionalno, dao klubu. Odnos rukovodstva kluba prema njemu kao treneru u ranijem periodu je bio loš i sraman a svi ljubitelji futsala i sporta u Gradu se nadaju da će Perke na leto nastaviti saradnju sa lozničanima mada mu ranijih godina ni osvojeni trofeji nisu bili garancija produžetka saradnje. Posle svih loših stvari koje je doživljavao od kluba nalazio je načina da rukovodstvu oprosti za sve grehe koje su imali prema njemu što bi retko koji drugi čovek to uradio da je bio na njegovom mestu. Prema tome Marko Perić je bio veliki, jeste i biće još dosta godina Velik i to što je on kao igrač i sada kao trener nijedno rukovodstvo kluba pa ni lozničko ne može umanjiti ni za pedalj koliko se god trudili da to učine. Već spomenuti Zoran Rakićević kao Markov prvi saradnik ugradio je u ekipu dosta znanja koje nesumnjivo poseduje. Razvio je odlične relacije sa igračima i uspešno prati ritam i sistem rada koji određuje Perić.
Rukovodstvu kluba, uz kirtoazne čestitke na Trofeju velika zamerka što su naplaćivali ulaz za oba dana jer bi u suprotnom Lagator bio sigurno ispunjeniji pogotovo u polufinalnom danu kad je Lagator delovao sablazno prazan.
Sledi nekoliko dana nagradnog odmora a onda početak opracije „play off“ Prve futsal lige Srbije i bitka za naredni Trofej u kojoj su lozničani apsolutni favoriti i svi se nadamo da će tu ulogu i opravdati.