Jučerašnja smena Vidana Bojovića, trenera KMF Loznice Grad 2018 još jednom je potvrdila da su treneri „jeftina“ roba koja služi klupskim rukovodiocima za potkusurivanje i prikrivanje vlastitih pogrešnih poteza. U ovoj priči nebitan je Vidan Bojović po imenu i prezimenu jer je na njegovom mestu mogao biti bilo koji drugi trener prema kojem bi rukovodstvo preduzelo istu meru kao i protiv Bojovića, što to potvrđuju raniji primeri kada su treneri poput Ivana Božovića i Dejana Đedovića doživeli istu ili sličnu sudbinu i bili smenjeni maltene pre nego što su i održali prvi trening.
Činjenica je da je KMF Loznica Grad 2018 imao dobru priliku da se plasira u osminu finala aktuelne Uefa Futsal Lige Šampiona i da to nije učinio. Razloga za to sigurno ima kako objektivnih tako i onih subjektivnih kako to obično biva u životu u ovakvim situacijama. U najvećem broju slučajeva krivica trenera nije najveća već se radi o tome da se razlozi za neuspeh nalaze još u periodu kada smenjeni trener nije još uvek ni stigao u klub, kada je klupsko rukovodstvo vuklo poteze koji su kao krajnju reperkusiju imali predmetni neuspeh.
Koreni neuspeha futsalera srpskog šampiona sežu još nakon okončanja predhodne sezone u kojoj je četa trenera Marka Perića, za čije ime se vezuju svi živi uspesi KMF Loznice Grad 2018, osvojila duplu krunu i plasman u Ligu Šmpiona. Krvničkim radom trenera Perića, naravno i njegovih pulena, lozničani su stvorili jedan uigrani, kompaktni tim koji nije imao ni najmanjeg premca u nacionalnim takmičenjima. Oformljen je sastav kojem je, po zamisli trenera Perića trebalo samo još jedno ili dva pojačanja pa do to bude sastav konkurentan za plasman u osminu finala Lige Šampiona.
Međutim zahvaljujući potezima klupskog rukovodstva šampionski sastav se raspao. Otišli su redom trener Marko Perić, futsal virtuoz Mladen Kocić, fenomenalni all round Aleksandar Pavlović te reprezentativci BiH Miloš Todorić i Miloš Radujković. I tu je početak priče oko neuspeha lozničana u aktuelnoj sezoni najelitnijeg evropskog klupskog futsal takmičenja. Tim se ne može stvoriti preko noći to znaju i vrapci na grani. Dakle trener koji je trebao da dođe nakon Perića suočio bi se sa velikim problemom već na startu svoga rada. Čak i da je od prvog treninga imao kompletan igrački kadar bez obzira na svoja znanja i sposobnosti teško bi uspeo da takav novoformirani sastav pripremi u svakom pogledu da može da realno konkuriše za plasman u elitnih evropskih 16 klubova i sa šansom da se klub nađe i u četvrtfinalu što bi bio uspeh neviđenih razmera.
Ono što je osim faktora vremena kao najvećeg problema novoangažovanog trenera veliki problem takođe bio jeste što se selekcija tima za novu sezonu odvijala gotovo sve do početka prvog meča u nacionalnom Prvenstvu, što opet ide na dušu klupskih čelnika jer nisu blagovremeno obezbedili novce za pojačanja, a svi oni koji se barem malo razumeju u pripremu ekipe znaju koliki je to problem kada nemate kompletan sastav od prvog treninga već se on dopunjuje u toku priprema gotovo do samog starta Prvenstva. I treči razlog korena neuspeha lozničana u Ligi Šmpion leži u tome što je novoformirana selekcija igrača za aktuelnu sezonu nije bila približnog kvaliteta u odnosu na onu koja je osvojila duplu krunu i koja je trebalo, uz jedno ili dva pojačanja, da sa razlogom puca na najveći istorijski uspeh kluba, što opet ide na dušu klupskih čelnika jer nisu blagovremeno obezbedili novce za adekvatn pojačanja več se u vremenskom škripcu angažovalo po principu „uzmi šta ima a ne uzmi što ti treba“.
Sve predhodno nabrojano što je od samog starta ozbiljno remetilo pripremu ekipe za nastupajuću sezonu naročito za učešće u Ligi Šampiona, nastalo je kao posledica loših poteza klupskog rukovodstva. U celoj toj priči ponajmanje ili gotovo nikako nije učestvovao trener Bojović već je on došao kao kapitalac koji će uskoro biti odstreljen ni kriv ni dužan što se na kraju i desilo ia da bi se njegovom smenom klupski čelnici amnestirli od odgovornosti i krivice.
Bilo je tu još nekih objektivnih faktora koji su remetili rad i uspeh ekipe, sigurno među njima ima i onih koji su vezani za rad, znanje i sposobnosti trenera ali svakako koren problema leži u letošnjim pogrešnim potezima klupskog rukovodstva. Naravno čelnici kluba kao i u ranijim sličnim situacijama i što nije samo specijlnost rukovodstva srpskog futsl šampiona, da bi nakon neuspeha sakrilo svoje nimalo male zasluge, pribeglo je smeni trenera u fazonu “ Nismo Mi, On je. Držite krivca“. I tako u krug. Velike pare se izdvajaju iz budžeta Grada (čitaj od žitelja Grada) za futsal klub. Red bi bio da barem jednom priznaju svoje greške, bar to za početak uspostavljanja jednog stabilnog sistema jer ovako način njihovog rukovođenja ne vodi nikakvom trajnom, uspešnom i stabilnom sistemu.
O odlasku Marka Perića i reperkusiju njegovog odlaska na nedavni neuspeh futslera biće reči u posebnom tekstu.