Započela je nova sezona Prve lige Srbije u fudbalu. Odigrano je prvo kolo a 16 klubova će u narednih 38 (34) kola voditi bezpoštednu bitku za ostvarenje zacrtanih ciljeva. Nekima je to plasman u Super ligu dok je ostalima imperativ da zadrže prvoligašku vizu i za narednu sezonu. Konkurencija u Ligi u novoj sezoni je veoma jaka, Verovatno nikada nije bila jača obzirom da je započeo proces reorganizacije profesionalnih rangova (Super i Prve lige) koji za krajnji cilj ima smanjenje broja klubova (Super -12, Prva-14) a shodno tome i koncentraciju kvaliteta i podizanje nivoa istog u svim aspektima funkcionsanja klubova.
Dolazak četiri superligaša koja u predhodnoj sezoni nisu uspeli da sačuvaju status člana najvišeg ranga takmičenja u mnogome je izmenio fizionomiju Prve lige. Da biste ostvarili plasman u supericu (dve najuspešnije ekipe), play off koji automatski donosi ostanak u Prvoj ligi (šest naujuspešnijih) ili ostanak u prvoligaškom karavanu (plasman do 10. mesta) putem play out-a, u novoj sezoni moraćete učiniti mnogo više toga nego što je to bilo potrebno u predhodnoj sezoni. To se pre svega odnosi na uložena finansijska sredstva od kojih zavisi sve ostalo a pre svega selekcija ekipe dovoljno kvalitetne da ostvari zacrtani cilj jer kako veli ona narodna „koliko para toliko i muzike“.
Veliki budžeti četiri ex-superligaša, koji su enormno veliki za „starosedeoce“ doveli su do pravog finansijskog zemljotresa. Prosto rečeno u novoj sezoni klubovima će biti potrebno mnogo više novca u odnosu na predhodnu da bi ostvarili zacrtane ciljeve u novoj, pogotovo onima koji imaju nameru da se uključe u trku za plasman u Super ligu, odnosno play off. Žestoka konkurencija dovela je do enormnog skoka cena igrača na fudbalskoj pijaci. Nezamislivo je bilo u dosadašnjoj istoriji Prve lige da je klub u mogućnosti da za jednog igrača izdvoji ni manje ni više nego 100.000 evra po sezoni ne računajući iznose za obeštećenja koja sledstveno ide uz to i koja se kreću i 50-60.000 evra. Kako su cene najboljih igrača otišle enormno visoko to je uslovilo i porast cena igrača ostalih kvalitetnih ešalona pa ukoliko želite da angažujete iz druge zone kvaliteta to ne možete učiniti bez 4-5000 evra na mesečnom nivou. To je cifra koja je u protekloj sezoni bila misaona imenica za svakog igrača a u aktuelnoj sezoni je postala svakodnevica. Pa ko bude uspeo da prati aktuelni trend imaće priliku da se izbori za ostvarenje cilja. U suprotnom sledi selidba na Region.
Predhodno navedeno jasno potvrđuje trenutna tržišna vrednost ekipa. U samom vrhu su četiri ex-superligaša od kojih je TSC neprikosnoven koji ima ekipu vrednu 11,6 miliona evra. Vrednost poslednje dve ekipe jedva doseže do 500.000 evra dok je zbirna vrednost četiri ex-superligaša jednaka vrednosti svih ostalih 12 članova Prve lige. Neko će reći da „Boj ne bije svijetlo oružje,..“ što jeste tačno ali to može presuditi na nekim pojedinačnim mečevima ali nikako ne može biti pravilo.
Sve ovo će usloviti veliku borbu od prvog do poslednjeg kola. U ovakoj konkurenciji neće biti lako obezbediti jedno od dva prva mesta koja vode u Super ligu. Sigurno je da osim četiri ex-superligaša superligaške snove ima još po koji klub koji će iz senke vrebati svoju priliku. Borba za play off ništa neće biti slabija obzirom da će tom cilju težiti svaka od preostalih ekipa obzirom da play off automatski overava prvoligašku vizu za narednu sezonu. A svi koji ne uđu u play off odlaze u zajednički kazan pakla iz kojeg na kraju neće isplivati šest najneuspešnijih ekipa.
Ako bismo bacili pogled na narednu sezonu kada će u Prvu ligu ispasti nove četiri superligaške ekipe a da će samo najuspešniji direktno otići u supericu dok će ta mogućnost drugoplasiranoj ekipi biti pružena prilika u baražu 11. to plasiranom ekipom Super lige, možemo samo pretpostavljati da će zemljotres naredne sezone biti još jači u odnosu na aktuelni koji je i sam razarajući.