Fudbaleri Loznice odigrali su šest kola Prve lige Srbije i ostvarili skor od jedne pobede, četiri remija i jednog poraza što im je u ukupnom zbiru od sedam bodova donelo trenutno deveto mesto na tabeli prvoligaškog karavana. Sigurno je da su zeleno beli mogli i morali imati veći broj bodova na svom kontu. Imali su dosta povoljniji raspored u odnosu na drugi deo Lige i bila je to prava prilika da predstojeće okršaje sa najjačim ekipama u Ligi dočekaju koliko toliko mirnije i sa potrebnom dozom samopouzdanja koja će im u tim mečevima biti preko potrebna. Sveukupno gledano odigrali su lozničani, sa izuzetkom meča u Gornjem Milanovcu, veoma bledih i neubedljivih pet kola i za sobom prosuli još nekoliko bodova koji bi ih doveli u sam vrh tabele.
U međuvremenu došlo je do smene trenera. Umesto Dejana Nikolića, za čije su ime vezani brojni prošlosezonski uspesi lozničana, na klupu je seo Ivica Milutinović koji je ekipu uspešno predvodio na meču protiv Metalca i izborio sa svojim izabranicima prvu i veoma bitnu pobedu u novoj sezoni. Odigrali su zeleno beli taktičko dobro pripremljenu utakmicu, disciplinovano i odgovorno izvršavali dobije zadatke i uz, do tada odsutnu veliku borbenost i motivaciju, ostvarili veoma zasluženu pobedu koja bi trebala da donese prekretnicu u njihovoj igri i bodovnom saldu.
Međutim ne treba odmah poleteti visoko, stvoriti euforiju svojstvenu navijačima svakog kluba. Treba realno sagledati stvari, nastaviti započeti proces transfmoracije sistema igre kao i igračkog sastava. Pravi i najjači testovi lozničane tek očekuju i nakon njih se može doneti neki realni i stabilni zaključak o mogućnostima aktuelnog sastava Loznice. Gotovo uvek, nakon promene trenera, svaka ekipa se na prvom narednom meču pre svega psihološki digne, što sa svoje strane delimično poboljša i ostale parametre pa ekipa u tom meču pruži mnogo bolju igru nego u predhodnim kolima što može da donese lažnu sliku o vrednosti ekipe jer nakon takve utakmice opet dođe loš period.
Prema tome potrebno je vreme da novi trener sa igračima složi novi mozaik igre, odgovornosti, discipline i još koje čega. To je poznato svima. Dakle potrebno je dovoljno strpljenja svih kojima je zeleno bela boja u srcu da bi se ekipa i igra izgradila na novim temeljima koji bi bili trajni i ne bi se menjali odmah posle nekoliko kola. Za sve to vreme krvničkog rada i strpljenja potrebna je velika podrška svih struktura van ekipe, počevši od portira na stadionu, preko rukovodstva pa sve do poslednjeg navijača. Bez strpljenja i velike podrške neće biti ni kvalitetnog rada niti dobrih rezultata. Prva prilika stiže već u nedelju. Meč protiv Teleoptika biče prilika da navijači dobrano popune tribine Lagatora, daju što veću podršku igračima na terenu i da se kvalitetnom i borbenom igrom osvoji ceo plen i tako overi „trojka“ iz Gornjeg Milanovca i što je isto toliko bitno podigne samopouzdanje, kako svakog igrača ponaosob tako i cele ekipe, pred seriju izuzetno teških mečeva u nastavku Lige. Smenjivaće se redom TSC, Javor Matis, Spartak ŽF, Napredak, Smederevo 1924, Voždovac i Vršac i ti će mečevi dobrano odrediti dalju sudbinu zeleno belih i biće pravi test vrednosti aktuelnog sastava.
Dosta se još od pripremnog perioda pa do poslednjeg meča protiv Metalca diskutovalo o dometu aktuelnog sastava lozničana. Navijači su i pored lošijih partija u kontrolnim mečevima tokom pripremnog perioda, pokazali veliko strpljenje i nisu gubili nadu u momke koji su u predhodnoj sezoni, osvajanjem četvrtog mesta načinili izuzetan podvig kakvom se niko nije nadao. Međutim već od startnog bodovnog fijaska i blede partije, crv sumnje je počeo da grize jabuku. Iz kola u kolo jabuke je sve manje ostajalo a i ono malo što je preostalo nestalo je na meču protiv Borca 1926 kada su navijači ogorčeni i nezadovoljni igrom i borbenošću zeleno belih već od poluvremena počeli da napuštaju tribine Lagatora uz zaključak da je aktuelni sastav 40-50% slabiji od prošlosezonskog i da će lozničani, ako izbore ostanak u Ligi načiniti još veći podvig od četvrtog mesta iz predhodne sezone. Meč u Gornjem Milanovcu počeo je da vraća nadu u mogućnosti aktuelnog sastava uz želju i potrebu da se ekipa pojača sa dugo traženom „9“, „10“ i krilnim igračom.
Situacija na tržištu igrača je katastrofalna. Iole nešto kvalitetnije igrača kalibra potrebnog zeleno belih nema ni na puškomet. Veliki propust je načinjen u periodu kada je takvih igrača bilo ali pogubna politika angažovanja igrača iz tog perioda, dovela je do toga da se angažuju pojačanja čija je minutaža u prvih šest kola veoma veoma mala pa je veliko pitanje koje su njihove stvarne mogućnosti mada se za većinu od njih može reći da su apsolutni promašaj.
Kako god okrene, trener Milutinović se jedino može osloniti na onu dobro poznatu “ u se i u svoje kljuse“. Imaš to što imaš,nekog adekvatnog pojačanja gotovo sigurno neće biti pa zajedno sa prisutnim momcima zasuci rukave… Zajedno nastavite ono što ste počeli u Gornjem Milanovcu. Ukoliko igrači i na narednim mečevima, poput onog protiv Metalca, budu najbolje svoje izdanje, uz strpljenje i podršku svih ljubitelja zeleno bele boje, pevaće se na Lagatoru “ bila mi je jedna topla zima“.