Fudbaleri Loznice poraženi su na Lagatoru u 17. kolu Prve lige Srbije od gostujuće Dubočice 1923 i na taj način nastavili rasprodaju bodova na svom bunjištu. Još sat pre početka meča kada su bili obnarodovani sastavi ekipa videlo se da se nešto zbiva u redovima zeleno belih. Ono što je bilo očekivano i što je prisutno već nekoliko kola jeste odsustvo Igora Petrovića i Slaviše Stojanovića zbog povreda kao i odsustvo Alekse Vidića zbog akumuliranih opomena.
Što se tiče startera bilo je nekoliko novina. Na mesto Vidića očekivao se Ljubiša Pecelj za kojeg se očekivalo da će sa Stefanom Trajkovskim činiti tandem štopera. Međutim priliku je dobio Filip Matić koji je u do tada odigranih 16 kola imao prilike da samo dva puta istrči na teren (Grafičar -14 min. i Bor 1919 – 1 minut) kao i 75. minuta u kup meču protiv Čukaričkog. To je delovalo pomalo zabrinjavajuće obzirom na veoma malo iskustvo kao i veliku odgovornost koju mesto štopera nosi sa sobom.
Dalje iznenađenje se odnosilo na izostanak u startnoj postavi standardnih napadača Miloja Jelenića i Strahinje Čarapića a u odnosu na zrenjaninski sastav izostao i Nemanja Ahčin koji je zabeležio 12 nastupa. Jelenić je bio starter u svih 16 mečeva dok je Čarapić bio član prve postave u 15 mečeva. U startere je „uskočio“ Miloš Bakić koji je poput Matića dobijao šansu na kašičicu a prilika je kao i u Zrenjaninu ponovo pružena Hamada Adamsu i Petru Živkoviću i pored bledih igara. Iznenađenja je bilo i na „klupi“. Nestali su Andrej Mandić, Lazar Mališ, Milan Jezdimirović i Andrej Milićević a u sastavu su se našli po prvi put dva omladinca Miloš Andrić i Mihajlo Jevtić.
Epilog je viđen jasno. Ekipa je razočarala navijače, naravno porazom a pre svega anemičnom igrom, bez potrebnog žara i zalaganja kao što je bilo u meču protiv OFK Vršca u 15. kolu kada su zeleno beli nastupili bez petorice igrača ali ih to nije sprečilo da na terenu „izginu“i budu nagrađeni ovacijama navijača i pored remija što je bilo po prvi put da se desilo na Lagatoru u dužem predhodnom periodu. Individualno Matić je pozitivno iznenadio i pružio solidnu partiju i zavredio poverenje trenera za celokupnih 90 minuta na terenu. Bakić je zamenjen već u poluvremenu a za desetak minuta na klupu su se preselili i Živković, Hamadu i Ćirković što dovoljno govori koliko je trener Milutinović bio (ne)zadovoljan njihovom igrom.
Očigledno je da je počelo svođenje računa posle zrenjaninske najblaže rečeno anemične partije. Ne bi to bio preveliki problem da se to desilo po prvi put u aktuelnoj sezoni već se to dešavalo i u predhodnom periodu. Meč protiv OFK Vršca je pokazao da je ekipa bez obzira što je nastupila bez petorice igrača ostavila srce na terenu i time pokazala kako treba igrati svaki meč i boriti se za boje kljba za koji nastupaš, tako da za zrenjaninsku blamažu nije bilo opravdanja niti ih je moglo i biti. A šta tek reći za subotnji meč protiv Dubočice 1923 koji je bio na istom nivou kao zrenjaninski ili možda još gori.
Kako će se ovo svođenje računa okončati znaće se veoma brzo jer je Loznici do kraja kalendarske 2026 godine preostalo još pet mečeva a pre početka drugog dela preliminarne faze sledi i zimski prelazni rok…