Izraz „Radio, ne radio, svira ti radio“ (često i u varijanti „Radio – ne radio, radi mi radio“) poznata je krilatica i uzrečica iz vremena SFRJ.Značenje: Aludira na mentalitet opuštanja, izbegavanja posla ili „fušarenja“ na radnom mestu, gde je radnik formalno na poslu (ili se pravi da radi), dok mu je glavna pažnja usmerena na slušanje radija, ispijanje kafe, čitanje novina ili razgovor ali je ‘lata uredno legala na račun. Simbolika: Predstavlja simbol prohujalog vremena, takozvanog „državnog posla“ u socijalizmu, kada se nije previše žurilo i kada je radni dan bio podređen laganom ritmu.
Socijalizam je odavno prošao ali je ova krilatica i dan danas aktuelna u životu pa tako i u sportu koji je samo jedan njegov mali delić. Naravno misli se na profesionalni sport u kojem sportisti potpisuju Ugovor sa klubom (čitaj : zaposleni u klubu) kojim su precizirana međusobna prava i obaveze. Skraćeno rečeno igrač je plaćen za usluge koje pruža klubu pri čemu je obavezan da za ostvarenje uspešnih rezultata kluba na svakom treningu i meču pruža maksimum svojih mogućnosti, znanja i veština. Što bi se narodski reklo „tante za mante“.
Problemi nastaju kada jedna od ugovornih strana ne ispunjava ugovorom preuzete obaveze. Ukoliko je u pitanju klub to se odnosi većinom na neisplaćivanje novčanih sredstava kada igrač ima pravo i mogućnost da namiri svoja potraživanja uz pomoć nadležnih organa i zakonskih procedura. Dakle u ovom slučaju igrač je zaštićen ko „beli medved“ i ne može biti na gubitku. U drugom slučaju probleme može napraviti igrač kada on ne izvršava ugovorom preuzete obaveze. Jedna od njih, koja je i najčešća, jeste nedovoljno zalaganje i ne pružanje maksimuma svojih mogućnosti, znanja i sposobnosti zbog kojih klub trpi znatne posledice jer ne postiže adekvatne rezultate što u daljem toku uzrokuje brojne posledice, od ispadanja iz Lige pa do gubitka sponzora.
Postavlja se pitanje šta klub može preduzeti u okolnostima kada igrač ne izvršava ugovorne obaveze ?. Ukoliko apeli prema igračima ne daju rezultat, klubu ne preostaje ništa drugo ili da trpi takvo ponašanje igrača i shodno tome trpi štetu ili će u krajnjoj meri pristupiti disciplinskim sankcijama što se često pokaže jedinim delotvornim za rešenje ovakvog problema. Međutim u takvim okolnostima klubovi otežu sa sankcijama što igrači koriste po sistemu „radio ne radio svira mi radio“. Boli ih uvo za sve a plata stiže redovno. U situaciji prekomernog tolerisanja ovakvog ponašanja igrača, situacija postaje sve teža i teža i obično dođe u ćorsokak kad nema pametnog rešenja i klub izvisi za mnogo toga.
Situacija u FK Loznici miriše na predhodno navedeno. Kako svi navijači zeleno belih vide i ogorčeni su zbog toga, što potvrđuje i trener Ivica Milutinović, pogotovo nakon dva poslednja prvenstvena meča (Proleter 023 i Dubočica 1923) a toga je bilo počesto i ranije, zalaganje, borbenost, motivacija, želja i žar fudbalera Loznice je jako slaba što se jasno očituje na rezultatima koje ekipa postiže. Neverovatno je kada trener sam kaže da je „rival imao veću želju i motiv od njegovih igrača“. To se ne može drugačije objasniti osim već spomenutom krilaticom „radio ne radio svima mi radio“. Klub igračima ne duguje ni jedan jedini dinar osim plate za oktobar čija isplata dospeva u novembru. Dakle klub je do sada ispoštovao sve obaveze prema igračima. A igrači ?
A šta je za to dobio ?. Dobio je nerviranja, gubitak živaca, elana i energije jer ovih osvojenih 20 bodova od mogućih 51 (17 kola) deluje kao jedna velika nula i lozničani se u ovom trenutku nalaze već jednom nogom u Srpskoj ligi Zapad što će na kraju i biti realnost ako se ovako stanje nastavi. Play off, pa tako i automatski ostanak u Prvoj ligi je misaona imenica i kako navijači kažu „neka nam je Bog u pomoći ako uspemo da ostvarimo i ostanak u Ligi“.
Neke stvari su počele da se zbivaju na planu rešavanja aktuelne loše situacije. Odluka da iz sastava za meč protiv Dubočice 1923 izostanu igrači koji ionako nemaju nikakav uticaj na igru i rezultate zeleno belih ili da neki izgube status startera (brže bolje vraćeni su u igru već početkom drugog poluvremena) je samo šminka da se nešto radi na prevazilaženju trenutne jako loše situacije. U klubu se moraju zapitati šta se zbiva sa onima koji nose teret aktuelnog Prvenstva i sav fokus baciti na njih a ne na one nebitne. Mora se pronaći modus kako njih naterati da pružaju maksimum što su pokazali, doduše jako malo puta, da su stanju to da učine. Pa ako su bili u stanju to da učine (npr meč protiv OFK Vršca na Lagatoru ili Metalca na gostovanju) u čemu je onda problem da trenutno deluju kao da su primorani da istrče na teren.
Poslednja prilika da se nešto ozbiljno učini oko ostanka u Prvoj ligi su narednih pet kola jer tokom prolećnih preostalih osam kola preliminarne faze lozničani imaju izuzetno težak raspored u kojem ne mogu računati na dovoljan broj bodova. Ukoliko u u ovih još pet zimskih kola ne osvoje 11-12 bodova što bi klinci rekli „na proleće mogu da se slikaju“. Prema tome na čelnicima kluba i treneru je da HITNO, koliko juče, nađu rešenje da se igrači nateraju da daju svoj maksimum. Pitanje je da li hoće, mogu i imaju „onu stvar“ to da reše. Ova tvrdnja zvuči baš idiotski jer pobogu morate nekoga terati da zaradi svoju platu jer dok je situacija u smislu “ ne radio, radio svira mi radio“ salameta neće biti. Loznica će doći tamo gde je najviše vremena provela u svojih 107 godina postojanja i odakle je mnogo teže plasirati se u Prvu ligu nego maltene osvojiti Ligu Šampiona. Zapad za većinu znači progres, boljitak i napredak. Ali fudbalski Zapad je živo blato bez dna.
Da li se sudbina može izbeći ?