Poslednjih godina mladi bokser BK Konstantin, Bogdan Marković skreće pažnju sportske i bokserske javnosti kako Grada sporta Loznice tako i bokserske Srbije. Najnoviji uspeh talentovanog i vrednog Marković je postigao na nedavno okončanoj 66. Zlatnoj rukavici koja je održana na Zlatiboru ubedljivim osvajanjem Zlatne medalje u konkurenciji juniora u kategoriji do 66 kilograma. Bogdan se kao i uvek ljubazno odazvao pozivu portala i za njegove pratioce izneo neke svoje misli o bavljenju boksom.
„Boks sam počeo da treniram sa svega 10 godina. Imao sam isto kilograma kao i sada ali sam bio pola metra niži. Boks sam izabrao da treniram najviše zbog pokoJnog dede koji je ceo život voleo boks i znam da bi voleo da se i ja time bavim. Svoje prve korake sam napravio u BK Loznica i tu sam proveo 4 godine. Moj prvi trener bio je Robi Nema i da nije bilo njega ne bih ovoliko jako zavoleo boks. Kada je on otišao iz kluba izgubio sam volju za boks ali sam ipak nastavio nadajući se da će se vratiti.
Pre tri godine kada se otvorio klub BK Konstantin on je tamo bio trener i ja sam prešao tamo. To se ispostaviLo kao najbolji potez za mene i moju karijeru jer nisam mogao pronaći klub sa boljim uslovima. Posle mnogo uspona i padova došao sam ovde gde sam sad i jako sam srećan i zadovoljan zbog toga. Najviše želim da se zahvalim sa sve mojim trenerima Robiju i Miroslavu kao i predsedniku kluba Dragoslavu Lukiću jer bez njih ovo ništa ne bi bilo, mislim da smo kao klub jako uspešni i mnogo mi je drago zbog toga.
Boks predstavlja sve u mom životu. Mnogo je odricanja ali nadam se da će se isplatiti. Kratkoročne ambicije su mi Prvenstvo Srbije koje sledi u decembru mesecu, a dugoročne naravno medalja na najvećim takmičenjima poput Evropskog, Svetskog prvenstva i Olimpijade. Najveća podrška su mi naravno porodica kao i treneri i predsednik kluba. Preporučio bih svim mladima da se bave sportom i boksom jer je boks plemenita veština. Čak ako ne i ne uspeju izaći če kao dobri ljudi sa dobrim fizičkim izgledom i zdravljem“.