“ Na najvažnijim životnim raskrsnicama nama putokaza. Moraš biti Pravi da bi izabrao Pravi put“.
Rukometaši Loznice su u protekloj sezoni Super B rukometne lige Srbije, grupa Istok – Zapad, ostvarili najveći uspeh u istoriji kluba koja seže čak tamo do 1956. i na taj način svim ljubiteljima rukometa u Gradu Loznici za 70-ti rođendan svog kluba podarili plasman u Super ligu. Lozničani su u sezoni koja je iza nas prosto protutnjali kroz drugoligaško takmičenje i sasvim zasluženo sa samo jednim izgubljenim bodom ostvarili višedecenijski san svih predhodnih generacija i ljubitelja rukometa koji je u lozničkom kraju oduvek imao duboke korene. Mogli su ovaj uspeh lozničani ostvariti i sezonu-dve ranije ali im je nedostajalo uvek malo toga, pre svega verovanja u svoje snage i više treniranja, da superligaške snove ostvare i ranije.
Plasman u Super ligu stavio je MRK Loznicu na veliko iskušenje. Treba izabrati pravi put da ovaj uspeh ne bude po principu „igrala je samo jedno leto“ već ga treba iskoristiti da loznički muški rukomet postane jedan stabilan superligaš na ponos celokupne sportske Loznice a i šire. U suprotnom ako igranje u najvišem stepenu takmičenja u srpskom rukometu bude samo jednosezonsko, što veoma često zadesi novajlije u Super ligi, u tom slučaju bolje je i ne započeti takmičenje jer bi klub apsolutno bez veze potrošio ne male novce i izgubio godinu dana u svom razvoju i kako je to isksutvo drugih klubova sa istim iskustvom pokazalo, klub bi se strmoglavio i veoma teško,gotovo nikada više, našao u identičnoj situaciji.
Lozničani najpre moraju shvatiti kako su uopšte došli do plasmana u supericu uprkos nekim bitnim nedostacima. Pre svega treba istaći da je konkurencija u Ligi protekle sezone bila nikad slabija, gotovo katastrofalna. Liga čak nije ni okončana u punom sastavu u kojem je započela. U takvim okolnostima lozničani, koji već unazad tri sezone, imaju za ovu Ligu moćan sastav prosto su se prošetali kroz Prvenstvo. Trener Milan Nedeljković imao je u sastavu ekipe dve pune postave koje su se mogle suprostaviti rivalima gotovo podjednako za razliku od protivnika koji su jedva uspevali da „skrpe“ koliko toliko pristojnu sedemorku koja nije mogla parirati „dužoj i kvalitetnijoj klupi“ lozničana i pored činjenice da su i jedni i drugi bili fizički nespremni. Veći broj igrača na raspolaganju omogućavao je treneru da češćim izmenama održava inu ekipe dok su rivali na tom planu padali kako je meč odmicao. U Super ligi sigurno tako neće biti i ovaj vid prednosti lozničani neće moći toliko da koriste tokom mečeva jer rivali imaju zavidne sastave a ona „superligaška vrhuška“ i mnogo bolje sastave od lozničana.
Najveća razlika između Super i Super B lige odnosi se na trenažni proces. Sve ekipe redovno treniraju barem jednom dnevno a većina od njih i po dva puta na dan. Ekipe su fizički spremne i prosto će boljom fizičkom spremom da samelju nespremnog rivala. Lozničani su se prošetali kroz B ligu gotovo bez treninga. Ekipu su predhodnim sezonama uglavnom činili „stranci“ koji su u Loznicu dolazili samo na utakmice ili u najboljem slučaju još i trening uoči meča. Bili su baš nespremni ali u opisanoj drugoligaškoj konkurenciji gde su svi nespremni lozničani su bili premoćni u mnogo dužoj rotaciji i individualnom kvalitetnijem potencijalu svakog igrača . Dakle rukometaši moraju iz korena promeniti navike u treniranju jer u suprotnom će se među drugoligaše vratiti brže nego što su ih napustili. Treninzi moraju biti redovni i dosta kvalitetniji i naporniji nego što su to bili u drugoligaškoj konkurenciji kada su se maltene svodili manje više na malo jaču rekreaciju.
Dalje, superica zahteva mnogo veću posvećenost i ulogu trenera (struke) u pravljenju dobrog rezultata, kako na treninzima tako i na utakmicama. Svaka utakmica zahteva detaljnu video analizu rivala radi što bolje pripreme utakmice. Posebno će biti zahtevno vođenje utakmice koje će zahtevati veoma aktivno učešće trenera tokom celog meča za razliku od drugoligaških utakmica gde je ekipa maltene mogla da igra i pobeđuje bez trenera.
Disciplina u igri i pojedinačna odgovornost igrača moraju biti na mnogo višem nivou nego u Drugoj ligi. Zbog slabih rivala ekipa je u SBRLS imala podosta „kredita“ da ispravi mnogobrojna soliranja, šuteve bez reda i ostale greške. U Super ligi tako neće biti i svaku nabrojanu grešku rival će koristiti da ostvari ili poveća prednost.
Jako je bitno dobro proučiti Propozicije, tj sistem takmičenja i u skladu sa njim i vlastitim mogućnostima napraviti najbolju taktiku takmičenja u Super ligi.
Ima tu još toga, što je bitno…..
SREĆNO !!!