Čudni su putevi Gospodji… Nama običnim smrtnicima na ovozemaljskoj planeti veoma često nerazumni. Mnogo bitnije od toga jeste da su ti putevi Pravi, izabrani za svakog od nas ponaosob i trebamo ih samo prihvatiti i prepustiti jer će nas uvek odvesti tamo gde nam je mesto da budemo. Jer sve što radimo biva zapisano jer „Neko to od gore vidi sve“. Potrebno je biti samo čestit, dobar, nositi ljubav u svom srcu, spreman da daje drugima jer ono što imamo ne umnožava se uzimanjem već samo davanjem…
Slučaj FK Loznice i prinudnog povlačenja i povratka predsednika Željka Markovića u potpunosti potvrđuje predhodno navedeno. Uspešan privrednik, nije poput Kir Janje iz komedije Jovana Sterije Popovića samo uživao u svojim zlatnicima svako veče „kupajuči“ se u njima. Čvrsto je rešio da ono što je stekao podeli sa zajednicom u kojoj je stvorio svoj imetak. Stao je na čelo mezimčeta lozničkog sporta, FK Loznice i rešio da povrati godinama unazad srozani ugled jednog od najstarijih klubova u Srbiji. Nesebično je zaturao ruku u svoj džep, veoma često nepotrebno da bi ispunio hirove najbližih saradnika i kumova koji zaista nisu imali meru gledajući samo sopstveni interes ostavljajući klub u sasvim drugom planu što je za posledicu imalo tavorenje kluba po srpskoligaškim oranicama. Dolaskom Sabahudina Mehmedovića u klub pročistila se stvorena nezdrava sredina oko Markovića i stvoreni su uslovi da klub krene iz srpskoligaškog živog blata. Ispravan pristup i razmišljenje dvojice čelnika kluba ubrzo je bilo nagrađeno pozivnicom FSS za učestvovanje u Prvoj ligi što je naravno izazvalo oduševljenje svih istinskih ljubitelja zeleno bele boje. Dvojica saradnika uspeli su da za manje od godinu dana uzdignu ponovo klub na fudbalsku mapu Srbije, radeći vredno i svakodnevno u interesu kluba, veoma često zaturajući ruke u svoje džepove.
Đavoli su ti koji su zaduženi na ovozemaljskom svetu da ruše sve što je dobro pa su tako pojedinci vođeni vlastitim interesima, koristeći opštepoznate metode prisutne u srpskom društvu, pokušali da „preuzmu „klub pri čemu nisu bili svesni u šta se upuštaju jer lako je sesti na „stolicu“ ali treba znati rukovoditi klubom i obezbediti sredstva za njegovo funkcionisanje u uslovima kada to dobranim delom morate uraditi sopstvenim novcem.
Usledilo je prinudno povlačenje Markovića sa čelne funkcije kluba na dva kola pre kraja Prve lige i pred veoma skorašnji početak nove sezone i stvaranje tima za narednu sezonu što je ogroman i zahtevan posao gde su opet finansije glavne. Klub je doživeo veliki potres, jedno vreme baš bio uzdrman i budućnost kluba je bila neizvesna.
Zahvaljujući tadašnjem potpresedniku koji je u skladu sa Statutom kluba rukovodio klubom, klub je slobodno se može reći spašen. Rešio je popularni Hudo da se suprostavi mračnim silama i ne dozvoli raspad sistema i siguran povratak kluba u živo blato. Trpeo je mnoge pritiske, pogotovo u početku borbe za klub, više puta pomišljao da i on digne ruke od svega što bi klub odvelo tamo gde navijači sigurno ne bi želeki da ga vide. Padao je ali je uvek ustajao, još jači, još čvršći u svojo nameri da spase klub, da obezbedi uslove da klub nastavi da funkcioniše pobedničkim stazama. I uspeo je u tome. Bila je to teška borba, u kojoj je često ostajao sam na vetrometini ali je utoliko i njegova pobeda bila veća. Klub je uspešno okončao sezonu i stvoreni su uslovi za početak nove. Imali su igrači neograničeno poverenje u njega i nisu pobegli glavom bez obzira jer je uostalom i on, kao i predsednik, bio taj na kojeg su se mogli tokom sezone osloniti „u po dana, u po noći“.
Sve je to od gore neko gledao i rešio da svu dobrotu uloženu u vaskrsenje kluba još jednom nagradi. Marković se vratio u klub i od danas zajedno sa Mehmedovićem kao generalnim direktorom kluba, nastavlja borbu za povratak zeleno belih na nekadašnje staze uspeha. Neće im sigurno biti lako ali su sigurno iz aktuelne situacije izašli još jači, još čvršći i odlučniji da zeleno bele koje godinama nose u srcu i duši postave na one pozicije koje će klub učiniti ponosom svih navijača i istinskih ljubitelja zeleno bele boje.
I neka uvek znaju, kao i oni drugi „da neko od gore vidi sve“.
SREĆNO !!!