Sportske povrede su vrsta povreda koje se javljaju tokom fizičke aktivnosti, vežbanja ili bavljenja sportom. Sportske povrede mogu biti akutne (jednokratne) ili hronične (dugotrajne) i obično se javljaju kao posledica preteranog napora, nepravilnog kretanja ili kontakta sa drugim sportistima. One značajno remete kako trenažni tako i takmičarski proces a neretko i svakodnevno normalno funkcionisanje pojedinca i zahtevaju ozbiljan pristup i tretman a pogotovo veliki značaj ima njihova prevencija u kojoj vodeću ulogu ima adekvatan trenažni proces.
Košarkaši Loznice su odradili dve sedmice pripremnog perioda za novu sezonu Druge lige Srbije koja će startovati 03. oktobra tekuće godine a odigraće se u jakom ritmu (30 kola za šest meseci) bez dana zimske pauze i zimskog pripremnog perioda što će zahtevati jedan duži letnji pripremni period sa adekvatnim mikrociklusima, intenzitetom rada, pauzama i svega onoga što će usloviti da ekipa dostigne i zadrži željeni nivo sportske forme u zadatom periodu.
Međutim od samog početka priprema lozničani su počeli da kubure sa povredama tako da nije retkost da na treningu bude prisutno samo 6-7 igrača što nije dovoljno ni za kakav ozbiljan rad u pripremnom periodu, osim za basket 3:3 a to je sasvim neki drugi sport ili najčešće rekreacija.. Ekipa je non stop nekompletna i taman kad se neki igrač oporavi sledi povređivanje novog. I tako u krug. Veoma je jasno da zbog ovakve situacije ne može biti reči o dobro odrađenom pripremnom periodu jer na svakon treningu nedostaje nekoliko igrača. Rezultat ovako „sakatog“ pripremnog perioda je da će ekipa ući u takmičarski proces nespremna u svakom pogledu a izuzetno jak ritam takmičarskih utakmica samo će dovesti do novih povreda.
Uzrok „košarkaške bolnice“ se nalazi u neadekvatnom treningu. Najčešće se radi o prevelikom naporu (intenzitetu ili obimu) tako da lozničani padaju maltene kao snoplje. Još ako se ovome doda činjenica da je ovosezonski sastav lozničana gro sastavljen od mlađih igrača a da se mlađi igrači mnogo teže povređuju u odnosu na starije i da se njihovo telo savija kao mlada vrbova grana dokle god može, onda se tu radi o stvarno mnogo većem naporu rada od adekvatnog i dozvoljenog. Dakle u pitanju je neznanje i neiskustvo trenera Petrovića koga je klub angažovao ove sezone. Portal je i ranije ukazivao da Petrović nije adekvatno rešenje a veliki broj povređenih igrača, uz sve ostalo samo tu tvrdnju još više dokazuje. Dovoljno je samo navesti u prilog ove tvrdnje o neadekvatnom treningu, da najmlađi Matej Nikić rođen 2010. godine trenira istim intenzitetom kao npr iskusni i dosta stariji Bojan Cvijić (1988) što je van svake pameti. Pa nije bilo ni čudno što je Nikić več posle par treninga dobio temperaturu jer se organizam povišenom temperaturom bori protiv preteranog napora. Sličnih prilika ima na pretek.
Krajnje je vreme da neko iz kluba maltene „spasi“ igrače od trenera jer ako se ovako nastavi a za dva dana kreću i kontrolne utakmice protiv izuzetno jakih ekipa i to maltene svaki treći dan, velika je verovatnoća da lozničani na startu Prvenstva neće imati ni startnu petorku.
I nije ovde samo u pitanju da li će igrači moći da treniraju ili igraju. Radi se o ozbiljnom ugrožavanju zdravlja igrača što je veliki problem i sušta suprotnost osnovne svrhe bavljenja sportom – razvoj i unapređenje zdravlja sportiste.